Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

29.885

Facebook slicica

Katalog



Arhiva novosti

26.01.2022

Milena Marković dobitnica Ninove nagrade za roman "Deca"

Milena Marković dobitnica je Ninove nagrade za roman“Deca” u izdanju izdavačke kuće “Lom”, saopšteno je danas u Hotelu Moskva na novinarskoj konferenciji povodom ovog kniževnog priznanja.

U najužem izboru, pored Milene Marković, bilo još pet autora: Sampas (Treći trg i Srebrno drvo) Elvedin Nezirović: „Ono o čemu se ne može govoriti (Laguna), Vladimir Kopicl: Španska čizma (Laguna), Srđan V. Tešin: Mokrinske hronike (Arhipelag), David Albahari: „Pogovor“ (Čarobna knjiga).

U žiriju NIN-ove nagrade za najbolji roman godine bili su, predsednik Teofil Pančić, Branko Kukić, Ivan Milenković, Marjan Čakarević i Marija Nenezić.

Milena Marković je 68. dobitnik prestižne nagrade NIN. Rođena je u Zemunu 1974. godine.

Objavila je knjige Pas koji je pojo sunce, Istina ima teranje, 3 drame, Crna kašika, Ptičje oko na tarabi, Pre nego što sve počne da se vrti, Pesme, Drame, Pesme za žive i mrtve, Zmajeubice…

Izvedene su njene drame Paviljoni – kuda idem, odakle dolazim i šta ima za večeru, Šine, Nahod Simeon, Brod za lutke, Šuma blista, Zmajeubice, Deca radosti, Pet života pretužnog Milutina, Livada puna tame. Dobitnica je Specijalne nagrada u Beču za najbolje drame sa ex-YU prostora, tri nagrade Sterijinog pozorja za najbolji dramski tekst, kao i nagrade za dramsko stvaralaštvo „Borislav Mihajlović Mihiz“, te priznanja koja nose imena Todora Manojlovića, Đure Jakšića, Miloša Crnjanskog, Biljane Jovanović…

 

izvor. Danas.rs

26.01.2022

Damir Uzunović dobitnik nagrade "Fric" za roman "Ja sam"

Predsjednica žirija i književna kritičarka Jagna Pogačnik u obrazloženju nagrade izjavila je da je “u smislu kvalitete i raznolikosti poetičkih modela na natječaj prispjelih romana i zbirki priča, ovo bila jedna od jačih godina, što svakako veseli u profesionalnom smislu, ali i uvelike otežava rad žirija”, te dodala:

“Mišljenja sam kako izbor ovogodišnjih finalista odlično pokriva ne samo najbolje (prema ukusu sedmero čitatelja), nego prije svega vrlo transparentno reprezentira glavne tendencije prošlogodišnje prozne produkcije. Knjiga kojoj je žiri odlučio dati malu prednost i na kraju je nagraditi nagradom Fric, a njezina autora ili autoricu poslati kući s famoznim žiroskopom u rukama, uvelike obogaćuje žanr autofikcije koja se posljednjih godina pozicionirala kao jedan od propulzivnijih žanrova ne samo u nas, već i u širem svjetskom kontekstu. Naslov romana, obilježen višeznačnošću koja tek na kraju razotkriva svoj pravi smisao, jednostavan je, ali i dovoljno čvrst označitelj koji na okupu može držati više od 400 stranica knjige koja je građena od tri dijela, tri priče, slobodno bismo mogli reći i tri romana. Od prvog njezina dijela, šarmantnog evociranja djetinjstva glasom dječaka koji već na prvim stranicama upoznaje svijet oko sebe kao mjesto u kojem između ostalog stanuje i bol, preko drugog dijela u kojem se granice toga svijeta proširuju mladalačkim eksperimentiranjima s opasnošću i upoznavanjem spolnosti, pa do trećeg o tri očeve smrti koji daje okvir i zaokružuje ih te konačno uspostavlja pravo značenje naslovne sintagme, u ovome romanu čitamo jasnu svijest kako je pisanje o sebi uvijek pisanje o drugima; obitelji, prijateljima, ljubavnim partnerima, susjedima, prolaznicima… U tu je svrhu u ovom romanu na pozornicu postavljeno petstotinjak likova koji grade uvjerljivu atmosferu jednoga grada, od odrastanja u doba socijalizma, preko rata koji je taj grad i pripovjedača obilježio, do konačnog odrastanja koje, kako znamo, nastupa smrću roditelja. Pisati o odrastanju i sazrijevanju, jasno nam daje do znanja ovaj roman, moguće je samo tako, paralelno – sazrijevanjem i u samom pisanju, traženjem i konačnom artikulacijom uvjerljivog glasa. Ovo je roman koji upravo to čini – raste i sazrijeva skupa sa svojim pripovjedačem u uzbudljivoj gradaciji koja će doslovno eksplodirati na kraju, kad će roman neizravno proširiti granice prvotnog žanra i ukazati na uvjerljivost književne strategije koja nas je do toga kraja dovela“.

izvor:tacno.net

26.01.2022

Otok nestalih stabala - Elif Shafak - smokva koja je sve vidjela

Cijeli je svijet jedva čekao novi roman slavne britansko-turske spisateljice Elif Shafak koji se istovremeno na policama svjetskih i europskih knjižara pojavio 5. kolovoza. U toj smo privilegiji mogli uživati i svi mi, hrvatski knjigoljupci, odmah po objavljivanju. Opus Elif Shafak, najčitanije autorice na turskom jeziku broji 19 knjiga od kojih je 12 romana. Njezin jedanaesti roman “10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu” bio je u najužem izboru za nagradu Booker. Velika sam ljubiteljica Elifinih knjiga i fascinirana sam njezinim likom i djelom.

S romanom “Otok nestalih stabala” očekivala sam čaroliju i – dobila sam čaroliju. Ima jedna posebnost u ovom posljednjem Elifinom romanu: stablo smokve je dobilo inspirativan glas. U svakom drugom poglavlju progovara upravo smokva i opisuje svijet kojeg nam Elif pokušava dočarati na svoj jedinstven način.

“Smokve su senzualne, mekane, zagonetne, osjećajne, lirske, duhovne, introvertirane.”

Zanimljivo je to da sam knjigu čitala upravo kada su smokve dozrjele u našem malom morskom mjestu i svakodnevno sam brala smokve i na neki način razgovarala sa stablima smokvi svo vrijeme čitanja. Slučajnost? Nema slučajnosti.

“Voljela bih da sam mu mogla reći da su usamljenost izmislili ljudi. Stabla nikada nisu sama. Ljudi misle da znaju gdje njihovo biće završava, a tuđe počinje. Sa svojim isprepletenim korijenjem zarobljenim ispod zemlje, spojenim s gljivama i bakterijama, stabla ne gaje takve iluzije. Za nas je sve međusobno povezano.”


Roman “Otok nestalih stabala” započinje zapanjujućim vriskom podužeg trajanja koji je tinejdžerka Ada, glavna junakinja, pustila na satu povijesti, a završava svečanim, ponovnim rođenjem smokve u hladnom i kišovitom Londonu. Između ta dva presudna događaja nalaze se mladi zaljubljeni ljubavnici, ona muslimanka, Turkinja, on kršćanin, Grk, koji su snažno privučeni jedno drugome iako oboje znaju da njihove obitelji neće tolerirati ni oprostiti njihovu romansu. Zbog eskalirajućeg nasilja tijekom građanskog rata 1974. godine na Cipru, oni su razdvojeni, ali kroz roman se provlači puno više tema nego što možemo pratiti (za mene možda malo i previše) uključujući rasu, religiju, migracije, netrpeljivost prema različitima, potragu za identitetom, kao i ljubav, gubitak i tugu. Istovremeno tu su i važne poruke koje Elif želi prenijeti vezano za prirodu, njezinu međusobnu povezanost, njezino očuvanje i čovjekovo nemarno i oholo ponašanje prema njoj. Rekla bih da je to zapravo najvažnija poruka ovog romana. Stoga je glavnu ulogu dobila stara smokva koja progovara kao živo biće koje diše mislima i osjećajima i sposobno je komunicirati s drugim stvorenjima. Spajajući elemente istine i mašte Shafakova stvara čarobni svijet koji je nemoguće ne voljeti. Dajući prednost smokvi, ali i drugim stablima te životinjama (pčelama, miševima, šišmišima, leptirima, mravima, pticama…) kao da je Elif pomalo zanemarila ljudske likove, osobito Adu, čije je djetinjstvo i odrastanje odsječeno od korijena, čije je nasljeđe zabranjeno a višegeneracijske traume ukorijenjene. Ipak je Ada ta koja objedinjuje sve teme u ovom romanu i upravo sam je zbog toga željela bolje razumjeti. Ipak kako sam išla prema kraju knjige bio mi je sve jasniji početak romana – Adin vrisak.

Priča počinje “kasnih 2010-ih godina” s Adom Kazantzakis, 16-godišnjom sjevernom Londončankom da bi nas stalno vraćala u prošlost, na Cipar. Njezina majka, Defne, umrla je 11 mjeseci ranije, ostavivši Adu i oca Kostasa shrvane gubitkom. Otac tuguje u svojoj tišini, noću ga izjeda bijeda u vrtu dok Ada sve promatra s gornjeg prozora. Kad sestra njezine majke, Meryem, dolazi u posjet, Adaina žeđ za informacijama raste. Koju je to veliku tugu nosila njezina majka, liječeći se alkoholom i tabletama? Zašto nitko od obitelji njezine majke nije došao na pogreb? Nedostatak informacija čini Adu nesigurnom i ranjava njezin ponos. Njezin dugi divlji krik je prosvjed protiv svih nelogičnosti u njezinom kratkom životu. Čiju ona to cijenu plaća? Iako su u ovom romanu mnogi događaji tužni, iako prevladavaju ožalošćenost, nasilje i nesnosni nesporazumi, atmosfera je očaravajuća. Rat, ljubav i nasilje odvažno su pomiješani. Mladi ljubavnici ujedinjuju se uz nevjerojatan smijeh i s lakoćom koja dolazi tek nakon stalne prisutnosti nevolje i straha. “Otok nestalih stabala” snažno je i zanosno djelo. Njegov svijet praznovjerja, prirodnih ljepota i grube plemenske odanosti postaje vaš svijet. Zato ga čim prije nabavite i čitajte.

Knjiga vrvi dobrim citatima tako da pripremite teku i olovku:

Tajne izrone na površinu, kao što je na kraju svakoj tajni suđeno.
Ja sam Ficus carica, poznata kao jestiva obična smokva, iako vas uvjeravam da ništa na meni nije obično.
Prva generacija useljenika stalno razgovara sa svojim stablima – odnosno, kad u blizini nema drugih ljudi. Povjeravaju nam se, opisuju nam svoje snove i težnje, uključujući i one koje su ostavili iza sebe, kao čuperke vune koji su zapeli za bodljikavu žicu dok su prelazili ograde.
Duboko u duši znaju da, kad stablo smokve spasiš od oluje, spašavaš nečije sjećanje.
Posvuda i u svima bilo je toliko mnogo boli. Samo što su je neki uspijevali sakriti, a drugi to više nisu mogli.
Mjesta na kojima smo se rodili oblikuju naše živote, čak i kad smo daleko od njih. Pogotovo tad. Ponekad se u snu nađem u Nikoziji, stojim na poznatom suncu, sjena mi pada na stijene, poseže prema bodljikavim grmovima žućice, koje plamte cvjetovima savrešenim i sjajnim kao zlatnici u bajci za odrasle.
Tuga se smjestila na ovu kuću kao lešinar koji neće otići.
Ljudi misle da je razlika između optimista i pesimista pitanje karaktera. Ali ja vjerujem da se sve svodi na nesposobnost da zaboraviš. Što više čuvaš stvari u sjećanju, to su tanje tvoje šanse za optimizam. I ne tvrdim da leptiri ništa ne pamte. Sigurno pamte. Trajno sjećanje pravo je prokletstvo.
Većinu patnji stabala uzrokuju ljudi.
Ljudsko vrijeme i vrijeme stabala nespojivi su.
Stablo zna da je smisao života samoučenje.

izvor: citaj knjigu

05.01.2022

Sinovi, kćeri: roman koji nas otključava

Ivana Bodrožić, Sinovi, kćeri, Orfelin izdavaštvo, Novi Sad, 2020

 

Nagrada Meša Selimović za najbolji roman objavljen na govornom području Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije u 2020. godini, nedavno je dodijeljena Ivani Bodrožić, hrvatskoj spisateljici i pjesnikinji, za roman Sinovi, kćeri (2020).

Novi roman autorice Bodrožić uistinu zaokuplja čitateljice i čitatelje umijećem pripovijedanja, ispovjednom formom i poetičnim jezikom, ali ponajviše kompleksnim intimističkim odnosima i društvenim problemima koje autorica isprepliće, tematizira, preispituje i angažirano propituje.

Sinovi, kćeri roman je koji svojom kompleksnošću i delikatnošću tema, veoma slojevito i podrobno zahvata ključna mjesta savremenih sporenja i razmimoilaženja. Slijedom toga, jedna od najkrupnijih tema ovog romana jeste isključivanje. U ovome romanu, naime, zatvorenosti, otuđenosti i osamljenosti prepoznaju se kao centralne teme koje se dalje mogu iščitavati najprije preko društva, potom preko porodice, pa sve do ranjive i osjetljive intime i tajni pojedinaca i pojedinki.

Isključivanje iz društva i zaključavanje unutar sebe – kao rezultat represivne i otvorene netolerancije i nasilja društva prema svemu što je drugačije – glavno je obilježje intimnih života junakinja i junaka unutar romana.

Zatvorenost i izoliranost nastavljaju se i uveliko prepoznaju u još jednoj dominantnoj temi romana Sinovi, kćeri, a to je – tijelo. Premda je tijelo u ovome romanu naglašeno sagledano kao zarobljeno, izolirano, nesavršeno, izdajničko, zlostavljano i traumatizirano, ono je posebno značajno iz razloga jer se upravo preko tijela najbolje preslikava i opisuje društvena isključenost, obespravljenost, neprihvaćenost i stigmatizacija.

Konkretno, sadržaj ovog romana koncentriše se na izoliranost pojedinca/ki, društvenu otuđenost, ali i zaključanost tijela, ljubavi i slobode, ispovijedanu kroz tri perspektive. Prvenstveno, u prvom dijelu, pripovijeda Lucija, kćer, koja nakon pokušaja samoubistva, u prometnoj nezgodi, ostaje nepokretna. Luciji je, naime, dijagnosticiran sindrom zaključane osobe. Jedine aktivnosti koje je sačuvala jesu treptanje, otvaranje očiju, ciklus buđenja i sna, ali i potpuno očuvane kognitivne funkcije.

Perspektiva tridesetogodišnje djevojke koja je trajno vezana za krevet, nepomična, u vegetativnom stanju, ali kojoj je sačuvan razum i sjećanje, i koja svjedoči o svome životu i nezamislivo mučnoj svakodnevnici upravo iz vlastite pozicije i iz prvog lica, zaista je neopisivo potresna percepcija koju autorica provodi veoma uvjerljivo. Zapravo, autorica nas suočava sa potresnom perspektivnom koja nas ogoljava i uznemirava, budi u nama tjeskobu i bespomoćnost, ali koja nas, istovremeno, iznova podsjeća na to da su sjećanje i uspomene jedino autentično što svaki/a pojedinac/ka na svijetu posjeduje.

U drugom dijelu romana pripovijeda Dorian, transrodni muškarac koji je zaključan u vlastito tijelo koje ga godinama iznevjerava, tijelo u kojem je dvadesetak godina čučao dječak u najsvijetlijem mraku njegove duše, osuđen na život u strahu i neprestanom verbalnom i fizičkom zlostavljanju, osuđen na neslobodu. Lucija i Dorian su ljubavni par, ali traumatična iskustva isključivanja iz društva, neprestane osude, kao i nemogućnost otvorene veze pred porodicom, učinila je njihovu ljubav tragičnom. Uprkos tome, ljubav između Lucije i Doriana zaisigurno je jedna od najljepših i najtoplijih ispričanih ljubavnih priča u našoj regionalnoj književnosti.

Na koncu, narativni triptih autorica završava kroz ispovijest Lucijine majke, žene koja je tijekom cijelog života učila kako da se prilagodi patrijarhalnoj slici i ulozi žene, i koja je trpjela različite vrste zlostavljanja još od ranog djetinjstva. Njen odnos sa kćerkom Lucijom i sinom Tomislavom, koji se u romanu komentariše kroz flešbekove, ponajbolje oslikava kompleksan odnos između roditelja i djece i nerazumijevanje među njima koje nerijetko može prerasti na razinu tragedije.

Između ove tri perspektive autorica Bodrožić uspješno uvodi mnoštvo drugih glasova i priča, iz različitih vremenskih i generacijskih okvira, ali uvijek sa predznakom intimne zaključanosti i društvenog isključivanja, u kojima se, malo po malo, osipa dostojanstvo i zaboravlja kako izgleda sloboda.

Roman-isprika – svi/e zaslužujemo dostojanstvo i slobodu

Na kraju svog romana, autorica Ivana Bodrožić umjesto zahvale, piše izvinjenje:

Ovaj roman nastao je kao isprika svima koji su prisiljeni živjeti u ovom društvu i u ovom svijetu kao nevidljivi, uvjeravani odmalena da ne zaslužuju ljubav, dostojanstvo, a iznad svega, slobodu. Ovaj roman nastao je iz želje da prestanemo biti taoci vlastite i društvene zaključanosti dok još imamo vremena (Umjesto zahvale, isprikaSinovi, kćeri, str. 211.).

Ovim postupkom, bez sumnje, Bodrožić podcrtava cjelokupnu poetiku svog romana u kojem će se tijesno združiti etika i suosjećanje sa književnim umijećem. Jer protagonisti/ice njenog romana uistinu jesu svi/e oni/e koji/e su nevidljivi/e, svi/e oni/e kojima je sloboda ograničena, dostojanstvo oduzeto, svi/e oni/e koji/e su učahureni, zaključani i koje društvo potiskuje na granice margine. Najočitiji primjer toga jeste Dorian, transrodni muškarac, čiju svakodnevnu borbu autorica Bodrožić ispisuje detaljno i temeljito. Doriana najprije upoznajemo kroz vizuru njegove djevojke Lucije, dok ga se nijemo prisjeća pogleda prikovanog u plafon.

Jedna od zasigurno najdirljivijih epizoda u romanu jeste ta kada se Lucija prisjeća kako su ona i Dorian glumili roditeljstvo Lupku – plišanoj igrački u obliku zeca. To nekonvencionalno roditeljstvo zapravo je najljepši i najsugestivniji opis bliskosti između Doriana i Lucije. Jer dvoje ljudi, čini se, nikada nisu bliži kao onda kada se u njihov život doseli i neka nenadana poveznica, izmišljena, drugima neshvatljiva tajna: Iako sam bila prilično sigurna šta nam se dogodilo, da smo dobili dijete, bojažljivo sam ga uzela u ruke, gledajući te cijelo vrijeme u oči i spustila ti bebu u krilo. Tiho si prošaptao: „Je l’ on naš?“ Odgovorila sam ti iz najveće blizine: „Samo naš.“ „Ima tvoje obraze“, rekao si milujući sintetičku dlaku, a ja sam u toj slici vidjela odraz našeg jedinstvenog saveza. (…) Jednom si ga čak u ruksaku, ne stigavši otići u svoj stan, odnio na posao, a ja sam te zezala, što bi da ti slučajno ispadne iz torbe pred kolegama. Ti si rekao: „Pa što, vratio bih ga unutra, ne bih ga se sramio.“ To si bio ti (str. 50-51).

Ovaj detalj u romanu važan je i zbog toga jer ukazuje na to sa koliko nezaslužene nesreće žive ljubavni parovi koji iznevjeravaju formu (str. 17). Do samog kraja, roman Sinovi, kćeri problematizira ogradefasade i zidove iza kojih žive oni/e koji/s su neuklopljeni/e u nametnutu društvenu, patrijarhalnu i heteronormativnu formu.

Transrodnost je u ovome romanu propraćena, uz mnogo empatije, dosta široko i sveobuhvatno. Za početak, autorica tematizira rano samootkrivanje i samoidentificiranje kod djece, te vrlo važan i bolan trenutak kada djeca zbog svoje neuklopljenosti bivaju isključena iz društva, posmatrana sa čuđenjem, ismijavana i neshvaćena. Potom, autorica jako pažljivo piše o kompleksnom periodu tranzicije, i jako bolnim svakodnevnim detaljima iz života transrodnih osoba. Neprestano skrivanje, procjenjivanje i analiziranje da li grupa muškaraca u parku prilazi po upaljač ili je to ipak alarm za bježanje, nelagoda na plaži, ali i nešto posebno bolno – nelagoda prilikom odlaska kod doktora/ice. Naime, Dorian ima osjetljivu kožu koja je često ranjiva i bolna, ali uporno odbija otići na pregled, a onda konačno priznaje zašto: I što ako se budem morao skidati? Što onda? Neću se skidati ni pred kim! (str. 91) Ono što je nama rutinska kontrola, sasvim uobičajna navika, gesta, diguti potkošulju da bi nas doktor/ica pregledao/la, za druge je mjesto koje se može pretvoriti u poniženje, noćnu moru, i mjesto koje ih stavlja u ranjivu poziciju: (…) ne možeš samo tako dignuti majicu i spustiti hlače, jer čim se izložiš, oni ulaze u tebe, ispituju te o tvojoj raspolovljenoj nutrini, čude se nepristojno, mijese te iznutra, rade sa tobom što im se prohtije, posve zaboravljajući na bol zbog kojeg si došao. Ono što je većini ljudi nesvjesan pokret, za tebe je pomicanje planine (str. 91).

Priču o transrodnosti autorica usložnjava izazovima koji transrodne osobe proživljavaju u svojim ljubavnim vezama. Molim te, samo te jedno molim, nemoj me više nikada nazvati prijateljicom (str. 84) – govori Dorian nakon što ga je Lucija pred prijateljima/icama predstavila kao prijateljicu Doru. Potom, strah od upoznavanja sa porodicom, usamljenost, isključenost iz društva… Zanimljiva je i izuzetno važna epizoda u kojoj Dorian promišlja o svojim identifikacijskim dokumentima. Iskoračenje iz dodijeljenih oznaka (str. 144) podrazumijeva i iskoračenje iz upisane oznake roda na dokumentima koja se upisuje rođenjem. Imati ličnu kartu sa oznakom koja odgovara osjećanju individue, zaista je jako važno: Sada imam taj komadić plastike s kojim mogu i preko granice, dok vozim, smijem prekoračiti brzinu bez straha da će me policajac maltretirati zbog ičeg drugog osim prekoračenja brzine. (…) Moje ime odgovara mojoj slici, moja slika odgovara vašim očekivanjima, vaša očekivanja garancija su mog postojanja (str. 145).

Iz ljubavi

Ovaj roman nastao je iz ljubavi – piše Ivana Bodrožić na kraju svoje isprike, a to se zapravo osjeti kroz cijeli tekst, kroz sve teme kojima se autorica odlučila baviti, kroz vizure iz kojih progovara, kroz nježnost i naklonost prema slabijima, ranjivima i usamljenima.

Roman Sinovi, kćeri čitateljicama i čitateljima donosi veoma potresnu priču o isključenosti i zaključanosti, neskladu i trpljenju, patrijarhatu i pokoravanju žena, homofobiji i transfobiji, tijelu koje trpi, tegobnim ljudskim stanjima i prelamanjima iz kojih ih ne može spasiti čak niti voljena osoba, nerazaumijevanju, nesavršenim porodičnim odnosima i tajnama koje iscrpljuju, strahu i, na koncu, nesvakidašnju i autentičnu priču o nježnoj, iskrenoj i inspirativnoj ljubavi.

Zbog svega toga, roman Sinovi, kćeri, hrabro otključava svoje čitateljice i čitatelje, suočava ih sa vrlo krupnim društvenim problemima, izlaže necenzurisanoj stvarnosti koja je puna nasilja i nerazumijevanja, ali i nježnosti i ljubavi. Napokon, ova priča nas sve poziva da se duboko zamislimo nad pitanjem slobode i zajedništva – dok još imamo vremena.

Članak je nastao uz podršku Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE. Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka/bloga isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

PIŠE: Nikolina Todorović

izvor: lgbti.ba

11.11.2021

Ljubav oko svijeta, Davor Rostuhar

Jeste li se ikad pitali zašto se zaljubljujemo? Što je pozadina ljudske sposobnosti i potrebe za ljubavlju? Je li ljubav jača od kulturnih normi ili je ona nešto što je u potpunosti oblikovalo društvo?

Nakon što su se Anđela i Davor vjenčali, otišli su na neuobičajen medeni mjesec – godinu dana putovali su oko svijeta i istraživali ljubav kroz razne kulture. Put ih je vodio preko šest kontinenata i 30 zemalja, od Bušmana iz afričke pustinje do urbanih parova najvećih svjetskih metropola, od tradicionalnih poligamijskih harema do modernih poliamornih zajednica, od lovaca i sakupljača iz amazonske prašume do plemena s dalekih rajskih obala Pacifika, od ljudi koji nikad nisu našli ljubav, do onih koji su u ljubavi našli sve. Razgovarali su i s renomiranim svjetskim znanstvenicima te putujući kroz brojne izazove secirali i vlastiti odnos, sve ne bi li saznali što je zapravo ljubav i je li ona univerzalna. Rezultat je, riječima urednika Krune Lokotara: „knjiga koja liječi ljubavlju i koja pokušava ljubav izliječiti“.

Knjiga "Ljubav oko svijeta" objedinjuje intimni esej, dnevnik putovanja i etnografsku studiju te predstavlja inspirativno istraživanje koje čitatelje vodi na putovanje kroz različite aspekte značenja koje ljubav ima u današnjoj kulturi. Od različitih znanstvenih pogleda na ljubav do intrigantnih osobnih priča, ova knjiga nudi jedinstveni pogled na evoluciju, podrijetlo i razvoj koncepta ljubavi kroz povijest, uzimajući u obzir njezine različite oblike te njen društveni i osobni značaj.

 

izvor:mvinfo.hr

08.09.2021

08.09. je Međunarodni dan pismenosti

Širom svijeta danas se obilježava Međunarodni dan pismenosti, čiji je cilj da se istakne važnost pismenosti za pojedince, zajednice i društva.

UNESCO je 17. novembra 1965. proglasio 8. septembar Međunarodnim danom pismenosti, a prvi je put obilježen 1967. godine.

Svake godine na ovaj dan UNESCO podsjeća međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanje odraslih na globalnom nivou.

Približno 775 miliona odraslih ima problem s nedostatkom minimalne pismenosti.

Jedno od pet odraslih i dalje je nepismeno, a dvije trećine tog broja čine žene. Čak 60,7 miliona djece ne pohađa školu, a još mnogo njih pohađa je neredovno ili prekine školovanje.

Prema UNESCO-ovom “Izvještaju o globalnom praćenju obrazovanja za sve”, južna i jugozapadna Azija imaju najnižu stopu pismenosti za odrasle (58,6%), a prate ih supsaharska Afrika (59,7%) i arapske države (62,7%).

Države s najnižom stopom pismenosti u svijetu jesu Burkina Faso (12,8%), Niger (14,4%) i Mali (19%). Ovaj izvještaj pokazuje jasnu povezanost između nepismenosti i izuzetno siromašnih država te između nepismenosti i predrasuda o ženama.

izvor: Radio Sarajevo

20.08.2021

Savremene iranske pesnikinje: Poetski pokušaji oslobođenja

Potpunom poetskom mimikrijom nabijenom satirom, ironijom i cinizmom, pesnikinje izlažu svoju feminističku kritiku žene kao automatona

 Ovih dana će u izdanju banjalučke izdavačke kuće Imprimatur izaći antologija savremene iranske ženske poezije koju je priredila i sa engleskog i persijskog prevela novosadska prevoditeljica Jelena Mandić. U njoj se nalazi 20 savremenih pesnikinja od kojih neke stvaraju u domovini, kao što je Rira Abasi, koja je i direktorica jednog od iranskih festivala poezije, pa do nekih koje su rasute širom sveta, ali se smatraju delom iranske književnosti i kulture, makar primarno ne pisale na persijskom. Dobar primer ove druge grupe je pesnikinja Šole Volpi, koja je odrastala u Trinidadu i Tobagu, kasnije u Engleskog da bi se na kraju preselila u Ameriku.

 ŽENSKI SUBJEKT

 Mapirajući opseg tema od patrijarhalnog doma, preko simboličke figure Oca, do braka kao društvene norme kojom se sputava i domestifikuje žensko telo kao ekskluzivni posed muškarca, savremena iranska poezija osvešćuje poziciju žene, one koja je unapred ućutkana i koja po rigidnim pravilima zajednice ne može čak ni da artikuliše svoj glas. Upravo zbog markirane pozicije društvene ginofobičnosti, upravo zbog tabua koji prepliću ingerencije države sa, za ženski subjekt, smrtonosnim prerogativima “svete zajednice”, u izabranoj poeziji iranskih pesnikinja biva posebno univerzalno i humanistički osvetljen uski prostor pobune u tekstu.

 

Pesnikinje često koriste ispovednu epistolarnu tehniku da bi se “izravno” obratile ocu, uspomeni na njega, skrutinizujući svoja lirska, nevina, skoro ljubavna sećanja na njegovo detinjstvo iz čije senke izvlači i egzorcira figuru Oca koji postaje simbolički ono što od njega društvo očekuje – 

Ovo je pismo za sav sneg koji je nekada imao istu boju kao i tvoje detinjstvo,

ta daleka nevinost

prekrivala je tvoje telo poput nevidljivog božanskog plašta

koji se postepeno pretvarao u dronjavu uniformu vojnika

sa željom da

stvara

i ubija neprijatelje.

 Egzorcirajući “nevinost” kao hipokriziju koja je naročito religijski markirana u slučaju žena koje moraju svoje detinjstvo potčiniti budućem mužu, poetska persona se “obećava” Smrti kao idealnom udvaraču. Apostrofa je dominantna poetska stilska figura invokacije, prilikom razbijanja ove vrste društvenih zabrana i tabua. Slika žene i Smrti kao alegorijskih idealnih partnera doziva u sećanje koliko srednjovekovna religijska, mizogina uprizorenja ženske seksualnosti kao “tajne” saveznice tanatosa, isto kao što podseća čitaoca na memento mori trenutke koji dobijaju ponovnu hororičnu aktuelnost u javnim smaknućima žena zbog prekršaja “uvrede svetih relikvija” braka, “nevernosti” i seksualnih “delikta”. Ali ova alegorija upućuje dodatno na još jedan aspekt onkraj konvencionalnih ginofobičnih razračunavanja sa ženskim libidom kao smrtnim grehom po sebi. Smrt je otelotvorenje civilizacijske utehe, ona ne podleže sveopštoj društvenoj hipokriziji koja se krije pod plaštom braka, vernosti mužu zaveštanjem sopstvenog tela kao poseda; ona je konačno jedan vid eskapizma demokratičnosti u sveopštoj tiraniji “svetosti” jer “Smrt me nikad nije udario ni podmitio (…) Smrt je toliko veran da me nikada ne bi napustio zbog druge žene i toliko je velikodušan da bi mi poklonio svaki pedalj zemlje koji bih poželela”.

 

SUPERŽENA NA PRODAJU

 

Na drugom mestu, razračunavanje ljubavnika sa svetim tabuima poprima introjektovanu dimenziju svesne degradacije, animalizacije, prkosnog nošenja statusa “vaške” u bolnoj svesnosti o sveopštoj destrukciji neprivilegovanih života (Nikada nećemo poprimiti ljudsko obličje/i zato postanimo bar dobre vaške/poput onih koje ukrašavaju kosu siročeta iz Mazar-Šarifa/koje uskoro neće imati ni češalj ni prste).

 

Konačno, potpunom poetskom mimikrijom nabijenom satirom, ironijom i cinizmom, pesnikinje izlažu svoju feminističku kritiku žene kao automatona, kao poslušne multipraktične robe koja zadovoljava sve kriterijume prodaje i sve ukuse patrijarhalnih naručioca (Superžena na prodaju). Pesma-katalog zapravo kruži oko višestrukosti muške ginofobične želje, izvlačeći na površinu sve muške fantazme o društveno sanktifikovanom nasilju svođenjem žene na kuvaricu, posed, objekat fizičkog nasilja, silovanja, paljenja, figuru subalterna koja može da izdrži sva poniženja i po potrebi postane nevidljiva, nema, gluva i slepa.

 

 

preuzeto sa oslobodjenje.ba

15.06.2021

Knjige Zlatka Lukića ‘Atlas rodoslovnih karata Bosne i Hercegovine’ i ‘Eponimi’

Zlatko Lukić objavio je knjigu sa više od devet hiljada eponima, obrađenih semantički (šta znače) i etimološki (zbog čega takvo značenje). Kako je za Fenu kazao autor, bio je to studiozan, pomalo i mukotrpan, ali izazovan posao.

Knjiga “Eponimi” bit će predstavljena večeras u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

U knjizi, nazvanoj “Atlas rodoslovnih karata Bosne i Hercegovine”, koja je predstavljena jučer u Historijskom muzeju BiH, Zlatko Lukić donosi porodična stabla i dinastičke veze vladara Bosne i visokog plemstva i onih dinastija koje su utjecale na civilizacijski razvoj naše domovine. I na toj knjizi radio je godinama, a najviše vremena utrošio je, kako je kazao, na provjeru podataka.

– Ova knjiga govori o kontinuitetu Bosne, naše domovine. Želim pokazati da Bosna i Hercegovina dugo postoji, a da nije ni dejtonska ni ZAVNOBiH-ska konstrukcija kao što mnogi govore. To mi je bio glavni zadatak. Važnost toga shvatio sam 1992. godine, kad je počeo rat u Bosni i Hercegovini. Prikupljao sam podatke. Ovo je kao mali bukvar, početnica – naglasio je Lukić.

 preuzeto sa: http://miruhbosne.com/

 

 

23.04.2021

23.04. Svjetski dan knjige

Danas se obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava, proglašen 1995. na Glavnoj skupštini UNESCO-a, kao simbolični datum u svjetskoj književnosti jer su toga dana 1616. umrli Miguel de Cervantes, William Shakespeare i Inca Garcilaso de la Vega.

02.04.2021

2.4. - Međunarodni dan dječje knjige

2. travanj - Međunarodni dan dječje knjige (ICBD – International Childrens Book Day) obilježava se svake godine kako bi se ukazalo na važnost dječje knjige te potaknula i razvila ljubav prema čitanju. Kao datum obilježavanja izabran je rođendan Hansa Christiana Andersena – 2. travanj.

Svake godine jedna od nacionalnih sekcija IBBY-ja (International board on books for young people), međunarodne neprofitne i nevladine organizacije kojoj je cilj spajanje djece i knjige, ima priliku biti sponzor Međunarodnog dana dječje knjige. Ta sekcija za tu priliku osmišljava i izrađuje plakat, smišlja temu i poruku za svu djecu svijeta. Za 2014. godinu zemlja sponzor je Irska, s temom Imagine Nations throught Story.

Inače IBBY, počev od 1956. godine, svake druge godine dodjeljuje najveću svjetsku nagradu za dječju književnost, Andersenovu nagradu, koju dobivaju i pisci i ilustratori za trajni doprinos književnosti za djecu.

21.03.2021

21.03. Svjetski dan poezije: Zašto se obilježava svake godine i kako je nastao?

Svjetski dan poezije: Zašto se obilježava svake godine i kako je nastao?

Svjetski dan poezije obilježava se svake godine kako bi se proslavila jedna od najvećih metoda umjetničkog izražavanja čovječanstva, poezija.
Evo kratkog pregleda zašto pjesnici širom svijeta slave Svjetski dan poezije i kako je nastao...
Slavljenje jezičnog izraza naše kulture

Poezija potvrđuje našu zajedničku ljudskost otkrivajući nam da pojedinci, svugdje u svijetu, dijele ista pitanja i osjećaje. Poezija je oslonac usmene tradicije i tijekom stoljeća može komunicirati najdublje vrijednosti različitih kultura.

Obilježavajući Svjetski dan poezije, 21. ožujka, UNESCO prepoznaje jedinstvenu sposobnost poezije da uhvati kreativni duh ljudskog uma.

Odluka o proglašenju 21. ožujka Svjetskim danom poezije usvojena je tijekom UNESCO-ovog 30. zasjedanja održanog u Parizu 1999. godine. Jedan od glavnih ciljeva Dana je podržati jezičnu raznolikost kroz pjesničko izražavanje i ponuditi ugroženim jezicima priliku da se čuju u njihovim zajednicama.

Obilježavanje Svjetskog dana poezije također treba potaknuti povratak usmenoj tradiciji pjesničkih recitala, promovirati podučavanje poezije, obnoviti dijalog između poezije i drugih umjetnosti kao što su kazalište, ples, glazba i slikarstvo te podržati male izdavače i stvoriti atraktivnu sliku poezije u medijima, tako da se pjesnička umjetnost više neće smatrati zastarjelim oblikom umjetnosti, već onim koji omogućava cjelokupnom društvu da vrati i utvrdi svoj identitet.
Najljepši citati o poeziji

"Većina ljudi ignorira većinu poezije, jer većina poezije ignorira većinu ljudi", Adrian Mitchell

"Pjesnik je onaj koji je svime zadivljen", Anon

"Poetsko stvaranje je neobjašnjiva tajna, kao i tajna rađanja čovjeka", F. G. Lorca

"Pjesma nikad nije završena, samo zapuštena", Paul Valery

"Pjesnik nije čovjek samo duboka osjećanja i velike fantazije; nije svak pjesnik tko je poetičan. Pjesnik je samo onaj tko posjeduje superiornu moć riječi i izraza", A. G. Matoš

01.12.2020

Knjiga.ba: Knjiga sa CD-om "Bosnom Hodim" autora Josipa Pejakovića najtraženiji naslov u novembru

Knjiga.ba: Knjiga sa CD-om "Bosnom Hodim" autora Josipa Pejakovića najtraženiji naslov u novembru

Josip Pejaković je jedna od umjetničkih veličina čiju karijeru je umnogome definisala zemlja Bosna. Od monodrame "On meni nema Bosne" do brojnih uloga u serijama i filmovima, Josip Pejaković je uvijek pronalazio put da lik običnog čovjeka Bosanca, donese pred publiku na pravi način. Tako je i sa knjigom za koju u recenziji Esada Bajtala, kraća, strofično oblikovana kaza (kazivanje u stihu) "Bosnom Hodim", po autorovoj zamisli samo je uvod u knjiško koričenje njegovog cjelokupnog dramskog opusa koji priprema za štampu. A ujedno, predstavlja i predložak za predstavu u kojoj autor na svoj prepoznatljiv načini zbori o Bosni, ne samo takvoj kakva je danas u svojoj nikakvosti, nego i o onoj prošloj i budućoj kakvu sanja, zagovara i javno-scenski brani već decenijama.
Naša lista najtraženih naslova u našoj knjižari u mjesecu novembru:
01. Bosnom hodim + CD
02. Dunjaluk
03. Sretna žena
04. Budni u pet (i vaš je čitav svet)
05. Didaktika
06. Opća pedagogija
07. Sufara sa DVD-m
08. NTC sistem učenja - Kako stimulisati razvoj inteligencije kroz igru
09. Okruženi idiotima - Fenomenalan vodič za razumevanje onih koje je teško razumeti
10. NTC 1 - IQ deteta briga roditelja, Predškolski uzrast 3-7

PREDSTAVLJAMO
Adis Ahmethodžić – Dunjaluk
Zimus, u haremu džamije Gazi Husrev-bega, stajao sam i gledao put Sahat kule. Sve sam brige dunjaluka nosio sa sobom, i sam samcijat na cijelome svijetu, pitao se kuda ću sa sobom dalje. Skupilo mi se, i vlastitih grešaka i nepravde ljudi, i sitnih bolesti i slabosti duše, pa me stislo oko tanka vrata, i nikako da pusti da udahnem dah.

Nisam dokučio i nikad neću, šta je to iskrivljeno u prirodi ljudi, pa samo tuđe krivnje računaju i broje, i sebi praštaju a drugima jok? I koji to strah, koja praznina, vazda u drugog upire prstom? Kako, upitam se? Zar nema u nama ni mrva skromnosti, pa da nekad i sebi pripišemo krivnju? Ili se jedino tako zaspati može, drugom da se prišije i što je naše?

Za još više zanimljivih naslova posjetite našu knjižaru na adresi Knjiga.ba

 

17.11.2020

Knjiga.ba: Za vas smo odabrali ove nove naslove

Knjiga.ba: Za vas smo odabrali ove nove naslove
I u mjesecu novembru nastavljamo sa predstavljanjem novih naslova u našoj ponudi. Za vas smo posebno odabrali ...

Semezdin Mehmedinović - Ovo vrijeme sada
Maleni događaji, treptaji sjećanja i smiraj sadašnjeg trenutka, fragmenti prijateljevanja, Sarajevo kao izbor, kao mjesto početka i mjesto povratka, grad kao čvrsta i nestabilna točka, sve su to tkanja oko kojega se množe priče, oko kojega se iznova rađa jezik u prozama Semezdina Mehmedinovića. Bilo da se radi o susretu s Márquezom u baru u Washingtonu ili o ženi koja donosi ogledalo kao svoj eksponat za neobičnu izložbu u kultnom prijeratnom sarajevskom kafiću, svaka epizoda uvijek je duboko intimna, promišljena, zaokružena, a istodobno nedovršena kakav je i život sam.

Rekreiranje razglednica za Aleša, gledanje nogometne utakmice, kava u ugodnom društvu, igranje partije šaha u muzeju književnosti, užitak u pogledu na hercegovačko nebo, selidba knjiga s kraja na kraj Sjedinjenih Država, sve su to priče koje tvore Ovo vrijeme sada – vrijeme prošlo, sadašnje, buduće. Ovo vrijeme sada vrijeme je koje izabiremo da bismo doživjeli sebe same, da bismo osjetili vlastitu intimu, da bismo otkrili duboko skrivene iskrice koje nas čine čovjekom. Ovo vrijeme sada knjiga je potrage, sjećanja i osjećaja, knjiga u kojoj se vrhunska proza i poezija spajaju u neodvojivo jedno.

Stephen King - Zmajeve oči
Nekada davno u kraljevstvu po imenu Delajn živio je jedan kralj koji je imao dva sina. Roland Dobri nije bio ni najbolji ni najgori kralj koji je vladao tom zemljom. Svi koji su ga poznavali i koji su vidjeli njegovo sivo lice i drhtave ruke dok je primao zvanice na dvoru slagali su se u procjeni da će novi kralj biti krunisan za najviše pet godina. Razgovarali su o budućem kralju, Rolandovom najstarijem sinu, Piteru.

Ali jedan čovek je smišljao, planirao i pripremao nešto drugo: kako da omogući da Rolandov mlađi sin, Tomas, bude krunisan. Taj čovek bio je Fleg, kraljev čarobnjak.

Uzbudljiva priča o herojskim avanturama, o zmajevima i prinčevima, o tajanstvenim miševima i ljudima, iz pera majstora pripovjedača.

Lori Gottlieb - Možda bi trebalo da popričaš sa nekim - Priča o jednom terapeutu, terapeutovom terapeutu i životu svih nas
Srdačni i smješni memoari psihoterapeutkinje čije knjige Njujork tajms neprestano određuje kao bestselere. Ispričana na šarmantan, saosjećajan, ranjiv i humorističan način, ovo je priča o izuzetnom odnosu između dva psihoterapeuta, ali i razoružavajuća pripovjest o kompleksnosti unutrašnjeg života i naše moći da je promijenimo. Otkrivanje teških istina može nositi određenu cijenu - neophodnost da se s njima suočimo - ali tu je uvijek i nagrada: sloboda. Možda bi trebalo da popričaš sa nekim je knjiga koja je toliko iskrena da je postala revolucionarna.

Jednog dana Lori Gotlib je psihoterapeut koji pomaže svojim pacijentima u Los Anđelesu. Narednog dana njen svijet se ruši usled velike životne krize, te i sama odlučuje da potraži pomoć. Seanse sa psihoterapeutom Vendelom, veteranom koji ima neuobičajeni pristup, kao i istraživanje unutrašnjih odaja sopstvenih pacijenata radikalno će uticati na nju.

Za još više zanimljivih naslova posjetite našu online knjižaru na adresi Knjiga.ba

 

17.11.2020

Knjiga.ba: Motivacijski naslovi najtraženiji u oktobru

Knjiga.ba: Motivacijski naslovi najtraženiji u oktobru
Zanimljivo je primjetiti da nakon proljeća kada su motivacijski naslovi ubjedljivo vladali našom „top listom“ najtraženijih naslova, sa povratkom jeseni oni ponovo zauzimaju sami vrh ove liste.
01. Sufara sa DVD-m
02. Sretna žena
03. Budni u pet (i vaš je čitav svet)
04. Dunjaluk
05. Nigdje, niotkuda
06. Bukača
07. Da vam Minka nešto kaže
08. Pravilna linija ishrane - Naučite da živite zdravi, vitki i slobodni
09. Okruženi idiotima - Fenomenalan vodič za razumevanje onih koje je teško razumeti
10. Razvijte svoj mozak

Preporučujemo
Ibrahim Softić - Sufara sa DVD-m
Imajući na umu vrijednost učenja Kurana i svjesni teškoća s kojima se susreću učenici (i stariji i mlađi) i njihovi muallimi u savladavanju časne vještine učenja Kurana, te znajući da postoji velik broj onih kojima je iz nekog razloga promaklo mektebsko obrazovanje i koji su u kasnijoj fazi svoga života osjetili potrebu da to nadoknade i nauče učiti u Kuranu, El-Ka-lem je odlučio štampati Sufaru u ovakvom obliku - u printanoj i elektrons-koj formi. Autor i jednog i drugog dijela je Ibrahim-ef. Softić, dugogodišnji uspješni imam i muallim na području Medžlisa Islamske zajednice Tuzla. U sufari su audiovizuelnom metodom prikazane sve vježbe za učenje slova arapskog/kuranskog pisma (harfova), zatim vježbe poznatijih tek-stova - učenja (Et-Tehijjatu, Salavati, Kunut-dova, Ajetu-l-kursija zikr poslije namaza itd.), te učenje sura iz Kurani-kerlma, koje su napisane u printanom obliku sufare. To korisnicima omogućava da, nakon časova s muallimima, samostalno, u svojim domovima, sami vježbaju i sami provjeravaju stupanj svog novog umijeća, gledajući pisani oblik svakog po-jedinog slova i slušajući način njegovog izgovaranja. Na taj način skoro da mogu i samostalno naučiti učiti u Kuranu, te provjeriti ispravnost svoga učenja u onome što se svakodnevno uči pri obavaljanju namaza. Dio snimke u DVD SUFARI izgovara i uči hfz. Mensur Malkić.

Adis Ahmethodžić – Dunjaluk
Zimus, u haremu džamije Gazi Husrev-bega, stajao sam i gledao put Sahat kule. Sve sam brige dunjaluka nosio sa sobom, i sam samcijat na cijelome svijetu, pitao se kuda ću sa sobom dalje. Skupilo mi se, i vlastitih grešaka i nepravde ljudi, i sitnih bolesti i slabosti duše, pa me stislo oko tanka vrata, i nikako da pusti da udahnem dah.

Nisam dokučio i nikad neću, šta je to iskrivljeno u prirodi ljudi, pa samo tuđe krivnje računaju i broje, i sebi praštaju a drugima jok? I koji to strah, koja praznina, vazda u drugog upire prstom? Kako, upitam se? Zar nema u nama ni mrva skromnosti, pa da nekad i sebi pripišemo krivnju? Ili se jedino tako zaspati može, drugom da se prišije i što je naše?

Za još više zanimljivih naslova posjetite našu online knjižaru na adresi Knjiga.ba

 

 

23.09.2020

Danilo Kiš - Pisac čija djela nikada ne gube na aktuelnosti

Danilo Kiš - Pisac čija djela nikada ne gube na aktuelnosti


Prošla je 31. godina od kada nas je prerano napustio Danilo Kiš, jedan od najznačajnijih pisaca koji je ikada rođen na ovim našim prostorima.
Iako su napisana u nekom drugom vremenu i o nekom drugom vremenu, njegova djela i dan danas ne gube na aktuelnosti, nego naprotiv čitajući ih pronalazimo i previše „poznatih“ situacija, kroz koje i sada prolazimo.
Knjiga.ba je u svoju ponudu obogatila gotovo cjelokupnim književnim opusom ovoga pisca, koji možete pronaći u našoj online knjižari.
Danilo Kiš jedan je od najvećih jugoslovenskih književnika, čija se djela smatraju jednima od najboljih u književnosti bivše nam države. Kiš je rođen u Subotici 1935. godine u radničkoj porodici. Osnovnu školu završio je u Mađarskoj. Krajem Drugog svjetskog rata otac mu je uhapšen i kao Židov odveden u Auschwitz, gdje je i ubijen. Kiševa porodica je nakon toga odvedena u Cetinje, majčino rodno mjesto, gdje je Kiš krenuo u gimnaziju. Nakon mature upisao je Filozofski fakultet u Beogradu, gdje je diplomirao opštu književnost i to kao prvi diplomant na tom tek formiranom fakultetu.
Kiš je kasnije radio kao prevodilac s mađarskog i francuskog jezika. Bio je profesionalni pisac te je vodio međunarodnu suradnju Udruženja književnika Srbije. Osim toga, radio je kao lektor srpsko-hrvaskog jezika u Francuskoj. 1988. godine postao je dopisni član Srpske akademije nauke i umjetnosti, te je kao književnik živio u Beogradu i Parizu.
U književnosti je Kiš poznat po svojim kratkim pričama i romanima, s time da su mu zbirke priča često tematski objedinjene pa se čini kao da su roman sastavljen od naslovljenih poglavlja. Takve su njegove zbirke "Rani jadi" i "Peščanik". Kiš je napisao dva kratka romana "Mansardu" i "Psalam 44", dok je najveći uspjeh među čitaocima doživio njegov roman "Bašta, pepeo".
Druga njegova najpoznatija djela sigurno su "Grobnica za Borisa Davidoviča" i "Enciklopedija mrtvih". Ostala djela su mu "Čas anatomije", "Homo poeticus" i "Noć i magla", a posmrtno su mu objavljene knjige "Život", "Gorki talas iskustva", "Pjesme i pripjevi", "Lauta i ožiljci" te "Literatura".
U svojim knjigama Kiš je često pisao o svom djetinjstvu, ocu i iskustvu Židova u Drugom svjetskom ratu, ali i ranije.
Za svoja književna djela Kiš je dobio niz nagrada i priznanja, među kojima su najznačajniji NIN-ova nagrada za njegov roman "Peščanik", koju je dobio 1972. godine i Nagrada Ivan Goran Kovačić koju je 1977. dobio za zbirku pripovjedaka "Grobnica za Borisa Davidoviča".
Danilo Kiš umro je u Parizu 1989. godine od raka pluća, a pokopan je Beogradu.
Više o njegovim djelima koja se nalaze u našoj ponudi možete saznati na www.knjiga.ba

15.09.2020

I u mjesecu septembru pripremili smo za vas nove naslove u našoj knjižari

Knjiga.ba: I u mjesecu septembru pripremili smo za vas nove naslove u našoj knjižari

Polako prolazi sezona godišnjih odmora, ali sezona novih dobrih naslova počinje u našoj knjižari. I u septembru pravo bogatstvo pisane riječi očekuje vas kod nas. Posebno izdvajamo ...

Šimo Ešić - Bila gospođa Klara
Maštovita priča o trnovitom putu prihvatanja sebe, data u formi vrcavoj od humora, kao jednog od najbitnijih obilježja kvalitetne dječije književnosti, kojim se podjednako relativizuju i visine i nizine -

Najnovije poetsko ostvarenje Šima Ešića, poema u formi slikovnice Bila gospođa Klara, predstavlja izuzetno štivo po mnogim svojim odlikama. Na sadržajnom planu tematizovanje fenomena „krize srednjih godina” može se smatrati velikim novitetom. Na duhovit način pripovijeda se o modernoj svakidašnjici koju predstavlja dama opsjednuta svojom spoljašnjošću, trendovima, kao i potrebom da se svima dopadne. Njoj se i pored (pre)pedantne brige o vlastitom izgledu događaju neželjene transformacije (raste joj nos, uši i na kraju rep) koje je tjeraju da preispita odnos prema sebi, prije svega, zahvaljujući načinu na koji je doživljava suprug koji je voli. Budući da je prihvata takvu kakva jeste, sa svim njenim vrlinama i manama, i gospođa Klara uči kako da prihvati i što je još važnije – da zavoli sebe, makar i u obličju lisice.

Mary Beard - SPQR - Povijest starog Rima
SPQR je novi pogled na rimsku povijest iz pera jedne od najpoznatijih svjetskih autorica i znanstvenica stare antičke povijesti. Mary Beard ne promatra samo kako je Rim narastao od nevažnog sela u središnjoj Italiji do svjetske sile koja je svojedobno kontrolirala teritorij od Španjolske do Sirije, već i kako su Rimljani promišljali o samima sebi i svojim postignućima, kao i zašto su nam i dalje važni zbog njih.
Stari je Rim još uvijek važan. Njegova povijest Republike i carstva, osvajanja, okrutnost i uspjeh još uvijek su dio onoga kako sami promatramo sebe kao zapadnu civilizaciju. Rimski mitovi i priče, od Romula i Rema, silovanja Lukrecije do Neronova paleža grada – još uvijek pogađaju u žicu i bivaju uzbudljive. Bave se pitanjima i problemima građanstva, terorizma, lobiranja i slobode, što su i danas još uvijek itekako važna i aktualna pitanja.
Ova knjiga duguje naslov još jednoj čuvenoj rimskoj krilatici, SPQR -Senatus populusque Romanus te pokriva tisuću godina povijesti, predstavlja nam slavne, ali i zaboravljene Rimljane, baca novo svjetlo na temelje rimske kulture, od ropsta do tekuće vode, istražuje demokraciju, migraciju, religijske kontraverze, društvenu pokretljivost i eksploataciju u većem kontekstu carstva. Ovo je svakako iznenađujuća, razgovorljiva i preciznija povijest staroga Rima.

Frederik Begbede - Čovek koji plače od smeha
Oktav Parango je bio kopirajter 90-ih, skaut za modele 2000-ih. Sada, u novoj deceniji, pronalazi nov poziv…

Poslije romana 699 dinara, koji se bavio tiranijom marketinga, i U pomoć, molim za oproštaj, na temu trgovine ženskom ljepotom, ovim novim satiričnim romanom zaključuje se trilogija Oktava Paranga o savremenim otuđenjima. Sve je nažalost tačno (i proživljeno) u ovoj satiri, urnebesnoj i očajničkoj, koja govori o nusproizvodima našeg društva razonode.

Za još više zanimljivih naslova posjetite našu knjižaru na adresi Knjiga.ba

31.07.2020

Knjiga.ba: Već drugi mjesec novi roman Vesne Dedić „Ne dam te“ najtraženiji naslov u našoj knjižari

Sa svojim novim romanom „Ne dam te“ Vesna Dedić je već drugi mjesec najtraženiji naslov u našoj knjižari.
U ovom romanu/melodrami “Ne dam te… kraj je kad ja kažem”, koji se dešava u Srbiji od ljeta 1995. do proljeća 2020. godine, čitalac prati Dunju Vuksanović najpopularniju pop pjevačicu na prostorima bivše Jugoslavije, kroz periode poslovnih padova i veličanstvenih uspjeha, koji uvijek zavise od toga da li je muškarcu kojeg voli dopustila da joj odredi koliko će trenutaka sreće imati.

Dunja Vuksanović se u romanu Ne dam te bori s nevjericom kada shvati da je najbolja prijateljica obmanjuje, suočava se sa sterilitetom, smrću roditelja i ljubavnim lomovima kada muškarci koje voli prolaze kroz poslovna i životna razočaranja, mijenjaju se i pokušavaju i nju da promjene. Čitalac prati Dunjine trenutke sreće na crvenom tepihu i najljepšim plažama svijeta, koji su nemjerljivi onim što osjeća na običnom drvenom čamcu kraj Dunava, gdje se, i kada je kraj neminovan, kune u početak i odlaže tugu.
Naša „top lista“ najtraženijih naslova u mjesecu julu izgleda ovako:
01. Ne dam te
02. Razvijte svoj mozak
03. Tvoj sin Huckleberry Finn
04. Institut
05. Žrtva 2.117
06. Nigdje, niotkuda
07. Medicina Poslanika Muhammeda - Savremeni pristup
08. Sretna žena
09. Noćas slavim bogumile
10. Da vam Minka nešto kaže
Preporučujemo
Stephen King – Institut
Duboko u šumama Mejna postoji mračna državna ustanova, u kojoj su zatočena djeca oteta iz čitavih Sjedinjenih Država. U Institutu ih podvrgavaju nizu testova i kombinuju njihove specijalne talente – telepatiju, telekinezu – kako bi povećali njihovu moć.
Luk Elis je najnoviji regrut. On nije običan dvanaestogodišnjak, superpametan je i posjeduje još jedan dar koji Institut želi da iskoristi. Ipak, da li je dovoljno pametan da pobjegne?
Bivši policajac Tim Džejmison prihvatio je posao u policijskoj stanici u dalekom gradiću u Južnoj Karolini. Zapravo, mislio je da je samo u prolazu. Ali uskoro će se pozabaviti najvećim slučajem u karijeri.
Luk, njegova prijateljica Kališa i druga djeca znaju da su zatočenici bez nade za bjekstvo, a ne gosti na igralištu i hodnicima Instituta u kojima vlada turobna atmosfera, uprkos posterima koji poručuju da ih čeka „još jedan dan u raju“.
Međutim, veliki događaji se okreću na malim šarkama. Luk će se zbližiti s novim, još mlađim regrutom, Ej

verijem Diksonom, koji raspolaže izuzetnom sposobnošću čitanja misli. Institut želi da iskoristi njihove talente u tajne svrhe, ali Lukove i Ejverijeve moći prevazilaze sva očekivanja onih koji upravljaju eksperimentima, čak i zloglasne gospođe Sigsbi.

Za još zanimljivih naslova posjetite našu knjižaru na adresi Knjiga.ba

24.07.2020

Knjiga.ba: Predstavljamo vam nove zanimljive naslove iz naše ponude

U ovim toplim danima idealno je slobodno vrijeme provesti u hladovini uz zanimljive knjige koje dolaze iz naše ponude ...

Nura Bazdulj-Hubijar - Sasvim obična cura
Nura Bazdulj Hubijar je čarobnjak koji budi svaku emociju.I ovog put je to uspjela u svojoj knjizi Sasvim obična cura.
Priča priču o djevojčici po imenu Merima koja živi u potpunoj zabludi i lažima sa svojom mamom i nanom Jasnom.Cijelo djetinjstvo provela je bez oca koji je navodno prevario njenu mamu sa njenom najboljom prijateljicom.
Sa 16 godina oči joj otvara njen momak u kojeg je bila ludo zaljubljena,stvara joj sumnju da možda nije sve tako kako joj se predstavlja i da bi trebala da zna pravu istinu.Tako je i ona mislila pa se potom uputila mami sa namjerom da dozna pravi istinu,no međutim,to je bilo bez uspjeha ...

Jelena Bačić Alimpić - Neki drugi život
Bliznakinje Irene i Marta van der Linden bezbrižno provode djetinjstvo i mladost u živopisnom gradiću Harlemu, nadomak Amsterdama. Izgledom skoro identične ali po karakteru nepomirljivo različite, neraskidivo su vezane jedna za drugu. Njihov brižni otac, cijenjeni i imućni ljekar Henrik van der Linden, međutim, krije tajnu koja prijeti da ugrozi porodičnu sreću. Ljudska zloba, strastvena želja za osvetom i mračna zavjera iz korijena će promijeniti život dviju sestara. Jedna od njih izgubiće sve...

Jelena Bačić Alimpić, autorka devet bestselera, svojim novim, desetim romanom Neki drugi život čitaocima donosi uzbudljivu, napetu i psihološki iznijansiranu priču o izdaji, odanosti i neuništivoj volji da se opstane i voli.
Christopher Knight, Robert Lomas - Hiramov ključ - faraoni, slobodni zidari i otkriće Isusovih tajnih svitaka faraoni, slobodni zidari i otkriće Isusovih tajnih svitaka
Otkriće da je najvažnija inkantacija slobodnog zidarstva, govoreno još u starom Egiptu, bila je tačka preokreta šestogodišnjeg traganja za korijenima izgubljenog Poretka. Kris Najt i Robert Lomas, obojica slobodni zidari, po njihovim riječima, upustili su se u istraživanja porijekla masonstva. U središtu njihovog istraživanja je zagonetna ličnost, Hiram Abif zidar Solomonovog hrama, čija je smrt opisana u historiji masonstva, mada se ne pominje u Starom zavjetu. Istražujući ritual postavljanja kralja, praktikovan u Starom Egiptu četiri hiljade godina, i niza događaja od Tebe do Jerusalima, kao i otkriće jednog ubistva iz 1670., pored otkrića da Hiram nije nikakva mistifikacija, već stvarna ličnost, istraživači su došli do novog viđenja historije Zapada. Zapadni svijet se, po

03.07.2020

Knjiga.ba: Roman Vesne Dedić „Ne dam te“ najtraženiji naslovu u mjesecu junu

Knjiga.ba: Roman Vesne Dedić „Ne dam te“ najtraženiji naslovu u
mjesecu junu


Jedna od najpoznatijih spisateljica koja nam dolazi iz Srbije, Vesna Dedić sa
svojim novim romanom „Ne dam te“ odmah je po objavljivanju ovoga djela,
zasjela na tron najtraženijih naslova u našoj knjižari.
Inače u centru radnje ovog romana je Dunja Vukasanović, najpopularnija pop
pjevačica na prostorima bivše Jugoslavije, odrasla je u vili na Dorćolu kao kćerka
jedinica ugledne beogrdske porodice i ubjeđena je da je ljubav kada ne
zamjeramo jedno drugom ono što nas razlikuje, a obožavamo ono što nas
spaja. U trenutku kada se upušta u romansu sa sedam godina mlađim
muškarcem koji je odrastao u svijetu potpuno drugačijem od njenog, počinje da
vjeruje da ljepota i seks omamljuju, ali da zbog dobrote nekog ne možeš da
odeš. Erotska privlačnost, tajna šifra x111 i potreba da onoga do kog joj je stalo
zaštiti od svojih slabosti I i loših osobina uvlače je u ljubavnu priču
predodređenu sticajem tragičnih okolnosti razloga za kraj.
U melodrami “Ne dam te… kraj je kad ja kažem”, koja se dešava u Srbiji od ljeta
1995. do proljeća 2020. godine, čitalac prati Dunju kroz periode poslovnih
padova i veličanstvenih uspjeha, koji uvijek zavise od toga da li je muškarcu
kojeg voli dopustila da joj odredi koliko će trenutaka sreće imati.
Dunja Vuksanović se u romanu Ne dam te bori s nevjericom kada shvati da je
najbolja prijateljica obmanjuje, suočava se sa sterilitetom, smrću roditelja i
ljubavnim lomovima kada muškarci koje voli prolaze kroz poslovna i životna
razočaranja, mijenjaju se i pokušavaju i nju da promjene. Čitalac prati Dunjine
trenutke sreće na crvenom tepihu i najljepšim plažama svijeta, koji su
nemjerljivi onim što osjeća na običnom drvenom čamcu kraj Dunava, gdje se, i
kada je kraj neminovan, kune u početak i odlaže tugu.

Inače naša „top lista“ za mjesec juni izgleda ovako:
01. Ne dam te
02. Razvijte svoj mozak
03. Tvoj sin Huckleberry Finn
04. Institut
05. Žrtva 2.117
06. Medicina Poslanika Muhammeda - Savremeni pristup
07. Da vam Minka nešto kaže
08. Okruženi idiotima - Fenomenalan vodič za razumevanje onih koje je teško
razumeti
09. Sretna žena
10. Nigdje, niotkuda

PREPORUČUJEMO
Bekim Sejranović - Nigdje, niotkuda
Glavni junak prvog romana Bekima Sejranovića čitav svoj život provodi u
lutanju, poput nekakvog savremenog Odiseja. Nakon detinjstva u Bosni, prelazi
u Rijeku gde provodi buntovničke srednjoškolske godine, da bi ga ratni vihor
odnio u Norvešku. Tamo u egzilu, prinuđen je na novi početak.
No korjeni su prejaki i stalno ga vuku nazad, ali ona zemlja za kojom pati više
nije ista. Stranac u Norveškoj, ali i u bivšoj Jugoslaviji, pripovjedač biva osuđen
na lutanje meridijanima, onim geografskim i onim unutrašnjim, u vječitoj
potrazi za izgubljenom zemljom i izgubljenim godinama.
Ali nije ovo samo puka autobiografija jednog nevoljnog apatrida. Pred sobom
imamo i filigranski ispletenu povjest XX vijeka ovih prostora, koju autor ispisuje
kroz priču o historiji svoje porodice. Lutanja, izbjeglištva, egzil... kao usud
jednog podneblja i pokretač vječitog počinjanja iznova kojemu se kraj ne nazire.
Briljantan prvenac jednog od najtalentovanijih bosanskih pisaca i vjerovatno
najsvježiji književni glas još od pojave Miljenka Jergovića. Zasluženo ovjenčan
prestižnom regionalnom nagradom Meša Selimović (u konkurenciji
Arsenijevića, Pištala i Albaharija), Sejranović je došavši niotkuda osvojio
naklonost publike i kritike ovom knjigom.

Za još više zanimljivih naslova posjetite našu online knjižaru na adresi Knjiga.ba

22.06.2020

Knjiga.ba: Novi naslovi u mjesecu junu

Izdvojili smo tri zanimljiva naslova iz naše ponude, za koje mislimo da će vam
pomoći odvratiti misli od svih stvari koje se događaju oko nas ...

Slađana Nina Perković - U jarku
Kada junakinji ovog romana, kojoj je istovremeno pripala i uloga naratora, u
sobu utrči majka i prekine je u gledanju njene omiljene kriminalističke serije,
pred čitaocima počinje da se otkriva gotovo suludi i haotični svijet priče,
sačinjen od događaja poput sahrane strine Stane, koja se udavila komadićem
piletine te time poljuljala planove oko prodaje porodične kuće i zemljišta, svijet
ispunjen neobičnim posjetama policijskim stanicama i ambulantama, junacima
koji neuspješno pokušavaju da izvrše samoubistvo, onima koji sebi godinama
unaprijed podižu spomenike ili doživljavaju lični preporod nakon odluke da se
upuste u svijet šverca.
Slađana Nina Perković sa svakom novom stranom sve slikovitije gradi
romaneskni svijet koji jeste sazdan na prikazivanju svakodnevice, samo što je ta
svakodnevica, izrazito britkim jezikom i uz nezanemarljivu dozu crnog humora,
izmještena gotovo do samih granica apsurda i groteske. Jedna sahrana i prodaja
porodične kuće i zemlje, ti događaji koje gotovo automatski percipiramo kao
tragične ili potresne, u ovom romanu preobraženi su u ono smjehovno koje
nam služi ne da bismo tragičnost i stvarnost ignorisali, već da bismo lakše
pojmili cjelovitu sliku svijeta čiji smo i sami dio.

Nikola Popović - Skice za plovidbu
„Priče iz voza su mimo vremena, prostora i putovanja, lebde uvis dok uho
neznanca sluša, kao što čun nose talasi dok na njemu, puštajući korjen, raste
hljebno drvo. Cio je svijet, naposlijetku, u orahovoj ljusci, a tebi, kao i meni,
kako kažu na Levantu - zapisano je da putuješ, treba samo da korakneš na
palubu i kažeš Zovite me Išmael, samo što ćeš ti kazati svoje kratko, dvosložno
ime, koje znači: čovjek, napravljen od zemlje. To što ti pišem u različitim
vremenima, sadašnjem i nekom pređašnjem, to nije zbog neujednačenosti
pisanja samog, već zato što zapisujem u navratima. Pisanje o putovanju
najpodložnije je trošnosti uspomena, pa su se i portreti, lica i izgovorene riječi
zagubili u rukavcima sjećanja, koje je sada izbrisalo neravnine i sjenke.

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Preporuka

Slika knjige

Pod pritiskom - Sudski slučajevi koji su potresli Srbiju

Vladimir Vučinić

17,80 KM

Ostale knjige na preporuci

Popust

Slika knjige

Seča šume

Tomas Bernhard

Redovna Cijena: 18,00 KM

Snižena cijena: 15,00 KM

Ostale knjige na popustu