Na klizištu povijesti, sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska

Knjiga je podijeljena na 8 glava, a prateći dijelovi su predgovor, uvod, zaključak (rezimei), pregled korištenih izvora i literature i registar imena. Bogati sintetski prikaz bosansko-ugarskih odnosa 1387-1463.g. Lovrenović je formalno zaokružio kroz prvih sedam poglavlja iz epizode u epizodu minucioznom analizom sagledavajući kako su se definirali i odvijali odnosi dvaju susjeda u pojedinim vremenskim i prostornim okvirima. Neobjavljena i objavljena građa arhiva dalmatinskih gradova i evropskih arhiva i biblioteka te ogromna literatura kojom su parcijalno obrađivani različiti segmenti bosanske historije i historije bosansko-ugarskih odnosa predstavlja na nekim mjestima i stoljetni razvoj ranijih potraga i proučavanja, ali tek je i istaknuto u radovima akademika Srećka M. Džaje Lovrenović pronašao polazišta koji su mu omogućili oživljavanje i valoriziranje prikupljenog materijala pri dekodiranju šifre bosansko-ugarskih odnosa. Neriješenim faktografijama i okvirnim problemima konteksta suprotstavljena je sveopća potraga za rješenjima koja mogu da izdrže najstroža pitanja. Raščlanjenim odlomcima jasnih podnaslova koji omogućavaju preglednost i razumijevanje postignutog Lovrenović je secirao definiciju, činjenice, analogije i višeslojne dimenzije u sukobu postavljenih pitanja i ponuđenih ostataka na stolu historičara. Izvršene detaljne analize Lovrenović zaključuje prodorno, biranim riječima jednostavnosti ponuđenog rješenja dodaje prijatne, primamljive, znalačkom elokvencijom odmjerene metafore kojima se pridružuje niski malog broja najvećih na vratima naše historiografije. Samo po rasporedu, izoliranog je karaktera osmo poglavlje koje čini formu Dodatka. Taj dodatak nam je poznatiji, ali samo po polazištu. Radi se o dva objavljena rada u Prilozima Instituta za istoriju iz 2004. i Foruma Bosne iz 1999., pri čemu je ovaj drugi, Proglašenje Bosne kraljevstvom, značajno obogaćen. Oni su sastavni dijelovi koji čine cjelinu izraza bosansko-ugarskih odnosa izraženih u čitavoj knjizi. Sam po sebi pristup Proglašenju Bosne kraljevstvom je monografskog karaktera. Ne bi se pogriješilo ako bi se u sadašnjem novom ruhu još jednom zasebno objavilo i radi šire čitalačke publike. Nije bilo prilike u posljednje vrijeme da se u Bosni i Hercegovini, a pogotovo o njenoj historiji, vidi ovakav tehnički pripremljen spektakl i luksuz u režiji jednog medievalističkog izdanja. Obim prezentiranog materijala, dimenzije, kvalitetan papir, uvez, korice, slikovni i kartografski prikazi pokazuju da su autor, saradnici, lektori i recenzenti, kartografi, izdavači, tehničari i štampači uložili istinski maksimum u konačnoj realizaciji. Izrazi pohvale i pozitivne ljubomore sa te strane neće nedostajati. Ako tome dodamo i da je ono najvažnije, stručni domet u sadržaju knjige podignut na razinu egzemplarne naučne novine, neka mjerila time su konačno stvorena i na općem planu prezentiranja najsavremenijih proizvoda bosanskohercegovačke historiografije. Da, govorimo o djelu koje će ostaviti značajnog traga u bosanskohercegovačkoj historiografiji i izvjesno otvoriti promišljanja o putevima u evropsku i svjetsku historiografiju. Sam razlog za takvo postavljanje čini se dovoljnim pred dužinom linije na kojem se nalazi izrastanje i prepoznavanje kvaliteta jedne historiografije. No, nismo na uobičajenom putu, nemamo jakih razvojnih linija, onih potrebnih širina kojima se vrijedni rezultati uvijek očekuju, pa moramo konstatirati i pribjeći metaforici, da govorimo tek o lasti i proljeću, činjenici da će proteći dosta vremena dok ovakav put utabaju čitave generacije. Otvoreno je pitanje, što bi Lovrenović uopće ikoga i čekao. Pitanje nije više dokle se stiglo. Dilema je šta li će prof. Lovrenović sutra uraditi.