Detalji
Nakon velikog broja objavljenih djela iz različitih oblasti, akademik Karić nas je obradovao prvim romanom. Čitajući roman Pjesme divljih ptica, iznova bivamo svjedoci kako profesor Karić ima lahku ruku u pisanju da svakoj misli da pouzdana krila koja se sretno spuštaju u naš čitaljski svijet.
Roman je izazvao veliki interes kod čitatelja i književnih kritičara. Roman se čita u jednom dahu i nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Odlomak iz romana:
Idem kraj bezistana ogrijan toplinom septembra, a preda mnom u magli pamćenja jedan drugi septembar, iz 1570. godine, kad me je do lađe u Dubrovniku pratila majka Mevlija i predala u ruke svome bratu Halidu Pavloviću, kadiji. (Moga oca Salke nije bilo, kasnio je iz Venecije.) I sad, kraj bezistana, nakon petnaest godina, vidim Mevlijinu sreću: slavna mostarska pjesnikinja i travarka Mevlija Pavlović-Humo ispraća sina u carigradske medrese, odužuje dug Bogu, koji se sažalio njenim suznim molitvama i dao da prestane rađati mrtvu djecu. Šta sam tu bio ja, na neznatnom i uskom prostoru, između Mevlijine tuge u molitvi i želje da zatrudni, i vjere da joj Bog iskazuje svoju milost kad je mene nejaka rodila... I kakav je, i koji, moj dug spram njene odluke da me pošalje daleko od sebe, da učim stare nauke naše mile islamske vjere?
Proizvoda u bazi
