Detalji
Primjenjujući u ovoj filozofijskoj biografiji pristup koji je zagovarao upravo Spengler, naime pristup u kojemu misleći i djelujući čovjek biva konfrontiran s onim što tvrdi o svome mišljenju i djelovanju, autor je uspio prikazati Spenglera - kroz sve njegove životne faze, razmišljanja i djelovanja - oslobođenog stereotipa i zabluda, koji su površnim, ideološki obojenim čitateljima dopuštali da ga svojataju (nacionalsocijalisti, neonacisti, pobornici sukoba civilizacija i sl.) kao duhovnog oca ili da ga tretiraju kao trenutačnu senzaciju koja neće ostaviti dublji trag.
Dakako, ne smijemo smetnuti s uma da je Spengler djelovao, po mom sudu, u neponovljivoj epohi njemačke povijesti, u razdoblju Weimarske Republike u kojoj nam se s desne strane i u raznim varijantama javljaju Spengler, Ernst Jünger, Carl Schmitt, Martin Heidegger, iz centra Thomas Mann i drugi, s lijeva Ernst Bloch, filozofi ranoga Frankfurtskog kruga, itd. Možda upravo ta imena svjedoče o intenzitetu ideološke borbe za supstanciju njemačkoga nacionalnog bića i općenito onog što je tu stajalo na kocki. Poraz u Prvome svjetskom ratu i konfrontiranje s novim formama društvenog organiziranja, a da se zapravo niti stare još nisu dokraja uspostavile, iniciralo je u njemačkome intelektualnom okruženju vrenja koja bi se najbolje dala opisati blochovskim nazivom experimentum mundi. Silinu vrenja teško se može adekvatno pojmiti ako se u obzir ne uzme sve što je tih godina za Njemačku i cijelo čovječanstvo predstavljalo ulog u igri za budućnost svijeta.
Proizvoda u bazi
