Od iskona do beskraja

NAD RUKOPISOM OD ISKONA DO BESKRAJA Da mi je ovaj roman došao na urednički sto i bez imena njegovog autora, naslutio bih i prepoznao da ga je pisala ženska ruka, ispisanog rukopisa, dakle vješta versifikatorica, obrazovana, ali i pobožna, govorljiva i razgovorljiva, energična koliko i osjetljiva, empatična osoba, koja ima dušu istetoviranu mnoštvom životnih otisaka, ali koja, uprkos svemu, i dalje u svijet, među ljude ne zna drugačije nego „osmijesima i dobrotom“. Prepoznao bih i da je to rukopis Rašide Muhić, pjesnikinje, produhovljene ličnosti, koja svoja osjetljiva čula u zadnjim godinama sve češće okreće ka nebesima, ka univerzumu. Njena rečenica je kratka, odsječna, jasna, čista i brzogrgoljiva kao bistar planinski potok koji, zaigran, jedva čeka da izžubori svoju priču, da iskaže svoje divljenje i ushićenje životu, i da se zahvalno stopi sa svojom rijekom. Uređujući njenu knjigu Vaše su misli vaše molitve, prethodno objavljenu u našoj izdavačkoj kući, upoznao sam ovu samosvojnu autoricu i izvan njene poetike, u svjetlu čitačice ljudskih duša, emotivnu i mudru, suosjećajnu i pronicljivu, brižnu i duboko humanu. Poslije te knjige prepune životnog iskustva, jednostavnih ali primjenjivih i djelotvornih psiholoških recepata za prevazilaženje najtežih oblika ljudskih strahova, briga, otuđenja, duševne boli i nesnalaženja u vremenu moderne svakodnevice, koje je podijelila sa svojim čitateljima, osjećao sam da bi sljedeći Rašidin rukopis mogao biti upravo roman – priča o ljudima koje svakodnevno susreće, promatra, analizira, radi s njima i pokušava ih saslušati, razumjeti i pomoći im.