Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

25.417

Facebook slicica

Katalog

Ne želim da pobijedim.

Ne želim da pobijedim.

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika


ISBN:

978-953-316-769-5

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

rasprodano

Šifra:

M2357

Broj strana:

123

Težina:

170 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

21,00 KM
rasprodano

Kategorije:

Sadržaj:

Četvrta proza Damira Avdića Ne želim da pobijedim. od rezolutnog naslova potcrtanog tačkom preko cijelog teksta teče kao svojevrsna struja svijesti na 220 V – kako i priliči kantautoru s električnom gitarom – i slično njegovoj glazbi obuzima i valja se furiozno, kao bujica, do poetične poente.

U toj bujici sjećanja i refleksija vozi se i šaren materijal ljudskog života, pomiješane naslage vremena i iskustva, pripovijesti, anegdote, parole, dosjetke, psovke, krikovi i stihovi. Svakako autentika lišena straha i kalkulacija. Kolikogod bujica svijesti bila snažna Avdić je slaže u pripovjedni tok koji se prati bez problema. Ne želim da pobijedim. govori o mnogome, ali temeljno o četiri prijatelja, o odrastanju, o generacijama i o pozivu roditelja. A kada se bujica svijesti o i u turbulentnim vremenima – koja su prije pravilo nego iznimka na ovim prostorima – stušti na Avdićeve turbine u tekstu će se zakotrljati puno rock’n’rolla, nešto vojničkih doživljaja, bruh, stadion na Tušnju, Schopenhauer, vrana koja okreće itisončiće po bašči, genijalni i razočarani likovi, Buda u rovu, lijepa Bilja tužne sudbine… Kako bi se sve to zahvatilo Avdić slobodarski i znatiželjno pristupa i jeziku, prakticira vlastitu gramatiku, reducira interpunkcije i udara opake prozne ritmove. Okosnica pripovijedanja i njegova čvrsta točka su iskazi, zbildane izdvojene rečenice, što ne znači da one nisu proizvod nepouzdanog sjećanja, mašte, stava i ostalih literarnih zahtjeva. Ova proza govori o ubrzanim vremenima, o raspadima sistema, no lišena je nostalgije. Ultimativno postmodernistička, pokazuje zazor prema velikom i preambicioznom, ljudsku mjeru nalazi u sadašnjem i lokalnom, a odustaje od Priče da bi pričala priče, premda ne i od potrage i mudrosti, što opet ne znači da u tekstu nema (auto)ironije i rutina i brbljanja svakodnevice. Ne želim da pobijedim. je knjiga optimizma i snage, nikakvog defetizma, nego mnogih čuda i, recimo to avdićevski, muda.

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2014
  • Jezik: Bosanski jezik
  • Vrsta uveza: Meki uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 130x190
  • Zemlja porijekla: Hrvatska
  • Stanje: Nova

Detalji

Četvrta proza Damira Avdića Ne želim da pobijedim. od rezolutnog naslova potcrtanog tačkom preko cijelog teksta teče kao svojevrsna struja svijesti na 220 V – kako i priliči kantautoru s električnom gitarom – i slično njegovoj glazbi obuzima i valja se furiozno, kao bujica, do poetične poente. U toj bujici sjećanja i refleksija vozi se i šaren materijal ljudskog života, pomiješane naslage vremena i iskustva, pripovijesti, anegdote, parole, dosjetke, psovke, krikovi i stihovi. Svakako autentika lišena straha i kalkulacija. Kolikogod bujica svijesti bila snažna Avdić je slaže u pripovjedni tok koji se prati bez problema. Ne želim da pobijedim. govori o mnogome, ali temeljno o četiri prijatelja, o odrastanju, o generacijama i o pozivu roditelja. A kada se bujica svijesti o i u turbulentnim vremenima – koja su prije pravilo nego iznimka na ovim prostorima – stušti na Avdićeve turbine u tekstu će se zakotrljati puno rock’n’rolla, nešto vojničkih doživljaja, bruh, stadion na Tušnju, Schopenhauer, vrana koja okreće itisončiće po bašči, genijalni i razočarani likovi, Buda u rovu, lijepa Bilja tužne sudbine… Kako bi se sve to zahvatilo Avdić slobodarski i znatiželjno pristupa i jeziku, prakticira vlastitu gramatiku, reducira interpunkcije i udara opake prozne ritmove. Okosnica pripovijedanja i njegova čvrsta točka su iskazi, zbildane izdvojene rečenice, što ne znači da one nisu proizvod nepouzdanog sjećanja, mašte, stava i ostalih literarnih zahtjeva. Ova proza govori o ubrzanim vremenima, o raspadima sistema, no lišena je nostalgije. Ultimativno postmodernistička, pokazuje zazor prema velikom i preambicioznom, ljudsku mjeru nalazi u sadašnjem i lokalnom, a odustaje od Priče da bi pričala priče, premda ne i od potrage i mudrosti, što opet ne znači da u tekstu nema (auto)ironije i rutina i brbljanja svakodnevice. Ne želim da pobijedim. je knjiga optimizma i snage, nikakvog defetizma, nego mnogih čuda i, recimo to avdićevski, muda.

Dodatne informacije

Izdavač Algoritam Zagreb
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter