Nasleđe

Dvije sestre. Jedna bolna tajna. I prošlost koja ne može da ostane sakrivena. Jedna slika mi privlači pažnju. Veoma je stara, iskrzanih ivica, iz mora mrlja od starosti i izbledijelih djelova izranja jedan lik. Mlada žena, možda u ranim dvadesetim godinama, odjevena u haljinu s visokom kragnom, kose strogo prikupljene na potiljku, a njoj na krilu dijete u čipkanom haljetku, ne starije od šest mjeseci. Beba tamne kose, lica pomalo mutnog, sablasnog, kao da se mrdnula kad je uhvaćena u ekspoziciji. Ta žena je Kerolajn. Prepoznajem je s ostalih slika po kući mada ni na jednoj nije tako mlada kao na ovoj. Okrećem je, čitam izbledjeli žig na poleđini: Gilbert Bofort i sin, Njujork i rukom dopisano, gotovo sasvim izbledjelim mastilom, 1904. Međutim, Kerolajn se udala za Henrija Kalkota, mog pradjedu, tek 1905. i prije nego što se Meredit rodila, 1911. godine, već su izgubili jednu ćerku. Mrštim se, prinosim sliku svjetlu i trudim se da na njoj nađem još neki trag. Kerolajn mirno zuri u mene, ruku zaštitnički obavijenih oko bebe. Kud se djelo ovo djete? Kako je spalo s našeg porodičnog stabla? Usred oštre zime Erika i Bet Kalkot vraćaju se u kuću u kojoj su kao djeca provodile spokojna ljeta. Dok Erika sređuje zaostavštinu svoje preminule babe i prebira po ostacima iz prošlosti, iz njih se pomalja tajna koja seže sve do preljepe bogate nasljednice iz Oklahome, na prelazu iz devetnaestog u dvadeseti vijek. Kako se prošlost i sadašnjost prepliću, Erika i Bet moraju da se pomire s davno počinjenim izdajstvima i bolnim nasleđem koje im je dopalo.