Misterija

Drugi temeljni stub ove umjetničke kreacije jeste roman Misterija, višeslojna metaforična kreacija narativnog karaktera duboko prožeta lirskom notom koja nam potvrđuje da je zapravo autorica prije svega lirik, onaj koji osjeća, pa tek onda pripovjedač koji prenosi u vanjski svijet impresije svog bogatog unutrašnjeg svijeta. Ovaj roman-pjesma, kao i Simfonija historije, široko podupire Ilham na započetom putovanju ka empirijskoj spoznaji onog što duša zna. Na granici s fantastičnim autorica odslikava lični put do spoznaje bez imalo idealiziranja. Ona svlači odjeću munaficima i ostavlja ih u njihovom iskonskom odijelu – goloj ljudskoj koži. Ogoljeni pred nama, oni će imati priliku da se susreću i sa svojim recipročnim vrijednostima te da se sami vagaju na vagama pravednosti. Kafkijanskim alegorijama roman nam otkriva golemi splet socijalnih odnosa, duboko zasijecajući u socijalno tkivo. Glavna junakinja nastoji se uspeti na simboličnu planinu spoznaje te na tom putu uz razgovore s Naukom u službi čovjeka i Naukom u službi Boga zapravo shvata da i ne poznaje najtamnije zakutke ljudskih duša, te abeze u kojima se kriju sedmoglava čudovišta. Nad njom, ni krivom ni dužnom, izvršen je zločin, jako neobično ubistvo isisavanjem duha.