Dnevnik jednog jumfera

Okvir u koji je stao cijeli (kratki) životni vijek protagonista ovog romana Morisa Antonoviča, hrvatskoga kneza Miškina, određuje njegova nemoć da odgovori na pitanje: Ima li trećeg puta osim ona dva, po kojima ovaj i ovakav svijet ili mrziš ili ga oponašaš?. Nepristajanje ni na jedan od ta dva puta i nenalaženje trećega završit će njegovim unutarnjim konfliktom koji će ga usmjeriti prema tragičnom kraju. Formativne godine glavnog junaka obilježene su traumama zbog neprihvaćanja od strane vršnjaka, zbog roditeljske nebrige, a onda i zbog nemogućnosti realizacije seksualnih veza sa ženama. Stoga je njegov unutarnji svijet krhak i kaotičan. Moris, koji se bavi popularnom glazbom nalazeći svjetonazorsku i sudbinsku bliskost s legendarnim američkim pjevačem i vođom Doorsa Jimom Morrisonom, načet je alkoholom, često depresivan i autodestruktivan, sa znakovima manije proganjanja. Pisac vrlo dojmljivo opisuje njegova halucinantna stanja, incestuozne snove ili razmišljanja o tzv. vječnim i svakodnevnim pitanjima – o smislu života i smrti, o bogu, o društvenoj nepravdi, o moralu, o ratu, o državi i sličnim sranjima, iscrtavajući istodobno i širu društvenu pozadinu. Varga je u svom naoko jednostavnom, a zapravo vrlo slojevitom romanu uspio uhvatiti neke ključne momente raspada slike svijeta kod mladih u devedesetima prošlog stoljeća, a Morisov sumorni završetak nedvosmislen je znak nepristajanja na svijet u kakvom živimo.