Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!



Slika knjizicaProizvoda u bazi

26.541

Facebook slicica

Katalog

Arapska gramatika u vremenu - od logicizma do strukturalizma

Arapska gramatika u vremenu - od logicizma do strukturalizma

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika

Pisac: Mehmed Kico


ISBN:

978-9958-27-104-5

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

do 7 dana

Šifra:

K8408

Broj strana:

196

Težina:

268 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

24,00 KM
do 7 dana

Kategorije:

Sadržaj:

Mehmed Kico, Arapska gramatika u vremenu – od logicizma do struk­turalizma, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013., str. 196.

Jedan od neumornih i veoma vri­jednih autora s naših prostora u oblasti lingvistike, književnog prevodilaštva i teorije prevođenja, jeste redoviti pro­fesor arapskog jezika i književnosti na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, dr. sc. Mehmed Kico. Nije dugo proš-lo od njegove knjige Arapski jezik u prevođenju između Istoka i Zapada, (El-Kalem, 2012.) a već se pojavila no­va, sa znakovitim naslovom Arapskagramatika u vremenu – od logicizma do strukturalizma, praćenim itekako bogatim znanstvenim sadržajem. Da­kako, za djelo ove vrste potrebna su bila mnogobrojna znanja, kako teorij­ska tako i praktička.

Knjigu koju predstavljamo, pored Uvoda čine još tri poglavlja: Arapskoislamska misao u povezivanju civiliza­cija; Gramatičarske škole; Leksikologija i filozofija jezika kao posebni sadržaji, a na kraju se nalazi Zaključak, poslije kojeg slijede sažeci na bosanskom, en­gleskom i arapskom jeziku, kao i popis korištene obilate literature na nekoliko stranih jezika.

U Uvodu knjige autor nas postupno navodi na razmišljanje o sa­držajima koji tek dolaze, ukazujući na osnovne historijske činjenice u sred­njovjekovnoj arapskoj gramatičkoj baštini. Tu odsijeva jedno neobično zapažanje da mnogi lingvisti nisu bili Arapi, već Persijanci. Također bivamo upoznati i sa činjenicama da su akte­ri u području arapske gramatike bili i neki znameniti filozofi, poput Al-Fe­rabaija ili pak Al-Gazalija, koji su svoj crnoliki trag na hartiji ostavili upravo u ovome naučnom području.

U prvom poglavlju, Arapskoislamska misao u povezivanju civiliza­cija, profesor Kico ukazuje na veoma bitan doprinos arapske jezikoslovne tradicije u povezivanju helenističkih i suvremenih lingvističkih tendencija.

U drugom poglavlju, koje nosi naziv Gramatičarske škole, pažnja je poklonjena gramatičarskim školama, zajedničkim obilježjima, najistaknu­tijim akterima i njihovim specifičnim naučavanjima. U tim razmatranjima je posebno mjesto namijenjeno pokreta­čima zasebnih škola i okolnostima koje su određivale pravce razvoja arapske nauke o jeziku i naravi njenih naučava­nja. Autor tu osvjetljava institucionalni razvoj arapske gramatike, s osvrtom na znamenite pojedince koji su umnogo­me doprinijeli razvoju arapskog jezika. Pri tome bivaju obrađeni najznačajniji jezični centri arapske jezične nauke u to vrijeme, u Basri, Kufi, Bagdadu i Egiptu. Sve centre koji su okupljaliveći broj učesnika arapski kroničarinazivaju gramatičarskim školama. “U vezi s tim je zgodno primijetiti da setakvo imenovanje brojnih mjesta okup­ljanja različito doživljava u osvrtima tradicijskih i izvanjskih posmatrača:Basranski krug je svugdje nazvan gra­matičarskom školom, a pregledi autoraiz nekih evropskih zemalja, naročito onih koje su imale kolonijalističke do-dire s arapskim svijetom, navode iGramatičarsku školu u Kufi. Razlike proizlaze iz različitih kriterija vrjedno­vanja”. Inače, prvi jezični centar bila jeBasra, a ta škola dala je poznate lingvi­ste kao što su : Ad-Du’ali, Al-Hadrami, As-Saqafi, Al-Ma`arri, Ibn Habib i Al-Farahidi. Na njih se, zbog geo­grafske blizine i kulturnog ambijenta, nadovezuje Kufanska škola. Istaknuti predstavnici Kufske škole su Al-Kissa’i i Al-Farra’. Predstavnici svih gramatič­kih škola, pogotovo Basranske i Kufske,u bavljenju lingvistikom su polaziliod Kur’ana i Predaje Božjeg poslanika Muhammeda a.s. Autor djela ukazujena njihove specifične sličnosti i različi­tosti. Na samom kraju poglavlja, nalazise registar najznačajnijih predstavnika prikazanih škola.

Treće poglavlje knjige ima naslov Leksikologija i filozofija jezika kao po­sebni sadržaji. Na prvi pogled bi čitatelj na osnovu naslova mogao pomisliti da je riječ o tekstu iz analitičke filozofije jezika, koja je dominantna u Bosni i Hercegovini i Srbiji. No, ipak nije riječ o analitičkoj filozofiji, već o jednom kontinentalno tradicionalnom osvrtu na jezik. Autor tu upoznaje čitatelje sa pojmom leksikologije i utjecajem arapske leksikologije na europsku. Na­dalje, u poglavlju ukazuje na doprinos Al-Farabija razvoju filozofije o jeziku. Na kraju poglavlja autor upoređuje De Sosirovo učenje o jezičkom znaku s Al-Farabijevim učenjem.

U Zaključku autor sumira za­hvaćena pitanja podcrtavajući značaj Al-Farabijevog doprinosa u području arapskih jezičnih znanosti. Tu se oso­bito naglašva važnost arapske norma­tivne gramatike, kao i filozofije jezika u povezivanju tisućljetnih lingvističkih tradicija, počevši od one helenske pa do moderne. Posebnu vrijenost djelu daju sažeci na bosanskom, engleskom i arapskom jeziku, koji, zajedno sa Bibli­ografijom (oko 320 naslova), znanstve­no legitimiraju djelo, omogućavajući na taj način da ga rabe i oni koji ne pripadaju južnoslavenskoj jezičnom arealu. Ovaj zadnji uradak profesora Mehmeda Kice može, nesumnjivo, biti od koristi nastavnicima i studentima Orijentalne filologije, Islamskih peda­goških fakulteta, Fakulteta islamskih nauka, kao i svim istraživačima i lju­bitljeljima arapske i islamske kulturne i jezične baštine.

Iz svih nabrojanih, ali onih mnogobrojnih nenavedenih razloga, preporučamo djelo na čitanje.

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2013
  • Jezik: Bosanski jezik
  • Vrsta uveza: Meki uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 130x200
  • Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina
  • Stanje: Nova

Detalji

Mehmed Kico, Arapska gramatika u vremenu – od logicizma do struk­turalizma, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013., str. 196. Jedan od neumornih i veoma vri­jednih autora s naših prostora u oblasti lingvistike, književnog prevodilaštva i teorije prevođenja, jeste redoviti pro­fesor arapskog jezika i književnosti na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, dr. sc. Mehmed Kico. Nije dugo proš-lo od njegove knjige Arapski jezik u prevođenju između Istoka i Zapada, (El-Kalem, 2012.) a već se pojavila no­va, sa znakovitim naslovom Arapskagramatika u vremenu – od logicizma do strukturalizma, praćenim itekako bogatim znanstvenim sadržajem. Da­kako, za djelo ove vrste potrebna su bila mnogobrojna znanja, kako teorij­ska tako i praktička. Knjigu koju predstavljamo, pored Uvoda čine još tri poglavlja: Arapskoislamska misao u povezivanju civiliza­cija; Gramatičarske škole; Leksikologija i filozofija jezika kao posebni sadržaji, a na kraju se nalazi Zaključak, poslije kojeg slijede sažeci na bosanskom, en­gleskom i arapskom jeziku, kao i popis korištene obilate literature na nekoliko stranih jezika. U Uvodu knjige autor nas postupno navodi na razmišljanje o sa­držajima koji tek dolaze, ukazujući na osnovne historijske činjenice u sred­njovjekovnoj arapskoj gramatičkoj baštini. Tu odsijeva jedno neobično zapažanje da mnogi lingvisti nisu bili Arapi, već Persijanci. Također bivamo upoznati i sa činjenicama da su akte­ri u području arapske gramatike bili i neki znameniti filozofi, poput Al-Fe­rabaija ili pak Al-Gazalija, koji su svoj crnoliki trag na hartiji ostavili upravo u ovome naučnom području. U prvom poglavlju, Arapskoislamska misao u povezivanju civiliza­cija, profesor Kico ukazuje na veoma bitan doprinos arapske jezikoslovne tradicije u povezivanju helenističkih i suvremenih lingvističkih tendencija. U drugom poglavlju, koje nosi naziv Gramatičarske škole, pažnja je poklonjena gramatičarskim školama, zajedničkim obilježjima, najistaknu­tijim akterima i njihovim specifičnim naučavanjima. U tim razmatranjima je posebno mjesto namijenjeno pokreta­čima zasebnih škola i okolnostima koje su određivale pravce razvoja arapske nauke o jeziku i naravi njenih naučava­nja. Autor tu osvjetljava institucionalni razvoj arapske gramatike, s osvrtom na znamenite pojedince koji su umnogo­me doprinijeli razvoju arapskog jezika. Pri tome bivaju obrađeni najznačajniji jezični centri arapske jezične nauke u to vrijeme, u Basri, Kufi, Bagdadu i Egiptu. Sve centre koji su okupljaliveći broj učesnika arapski kroničarinazivaju gramatičarskim školama. “U vezi s tim je zgodno primijetiti da setakvo imenovanje brojnih mjesta okup­ljanja različito doživljava u osvrtima tradicijskih i izvanjskih posmatrača:Basranski krug je svugdje nazvan gra­matičarskom školom, a pregledi autoraiz nekih evropskih zemalja, naročito onih koje su imale kolonijalističke do-dire s arapskim svijetom, navode iGramatičarsku školu u Kufi. Razlike proizlaze iz različitih kriterija vrjedno­vanja”. Inače, prvi jezični centar bila jeBasra, a ta škola dala je poznate lingvi­ste kao što su : Ad-Du’ali, Al-Hadrami, As-Saqafi, Al-Ma`arri, Ibn Habib i Al-Farahidi. Na njih se, zbog geo­grafske blizine i kulturnog ambijenta, nadovezuje Kufanska škola. Istaknuti predstavnici Kufske škole su Al-Kissa’i i Al-Farra’. Predstavnici svih gramatič­kih škola, pogotovo Basranske i Kufske,u bavljenju lingvistikom su polaziliod Kur’ana i Predaje Božjeg poslanika Muhammeda a.s. Autor djela ukazujena njihove specifične sličnosti i različi­tosti. Na samom kraju poglavlja, nalazise registar najznačajnijih predstavnika prikazanih škola. Treće poglavlje knjige ima naslov Leksikologija i filozofija jezika kao po­sebni sadržaji. Na prvi pogled bi čitatelj na osnovu naslova mogao pomisliti da je riječ o tekstu iz analitičke filozofije jezika, koja je dominantna u Bosni i Hercegovini i Srbiji. No, ipak nije riječ o analitičkoj filozofiji, već o jednom kontinentalno tradicionalnom osvrtu na jezik. Autor tu upoznaje čitatelje sa pojmom leksikologije i utjecajem arapske leksikologije na europsku. Na­dalje, u poglavlju ukazuje na doprinos Al-Farabija razvoju filozofije o jeziku. Na kraju poglavlja autor upoređuje De Sosirovo učenje o jezičkom znaku s Al-Farabijevim učenjem. U Zaključku autor sumira za­hvaćena pitanja podcrtavajući značaj Al-Farabijevog doprinosa u području arapskih jezičnih znanosti. Tu se oso­bito naglašva važnost arapske norma­tivne gramatike, kao i filozofije jezika u povezivanju tisućljetnih lingvističkih tradicija, počevši od one helenske pa do moderne. Posebnu vrijenost djelu daju sažeci na bosanskom, engleskom i arapskom jeziku, koji, zajedno sa Bibli­ografijom (oko 320 naslova), znanstve­no legitimiraju djelo, omogućavajući na taj način da ga rabe i oni koji ne pripadaju južnoslavenskoj jezičnom arealu. Ovaj zadnji uradak profesora Mehmeda Kice može, nesumnjivo, biti od koristi nastavnicima i studentima Orijentalne filologije, Islamskih peda­goških fakulteta, Fakulteta islamskih nauka, kao i svim istraživačima i lju­bitljeljima arapske i islamske kulturne i jezične baštine. Iz svih nabrojanih, ali onih mnogobrojnih nenavedenih razloga, preporučamo djelo na čitanje.

Dodatne informacije

Izdavač Dobra knjiga
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter