Teror uma

Pisac je kadar od svega i od ničega načiniti dobro priču, manje je važno ima li ona 5 ili 55 stranica. Husagić je od onih pisaca iz sjene, koji su tu, pišu, objavljuju ali se ne vide dovoljno. Skroman je i povučen u vremenu opšte raskalašnosti, menadžerstva i nametanja. Samoreklama nije dio ovog pisca, zbog toga on samo ispisuje svoje knjige i priča dobre priče. Sve tri priče imaju izraženu psihološku notu, unutrašnja preživljavanja likova i to je očito bila namjera autora. Priča teče i unutar teksta, kroz radnju i likove je rečeno sve što je pisac smatrao važnim. Mnoštvo je tekstova u književnosti čija teme je ista ili vrlo bliska, svaku je autor donio na svoj način, ali je ta preklapanja nemoguće izbjeći. Iz rata se uvijek može ispisati dobra priča, pa je to Husagić, sa knjigom Teror uma i uradio. Mogla se ta priča zvati i kletva ili nekako drugačije, a da sve ostane isto. Husagić je tri lijepe priče uobličio u knjigu. One nam govore o pohlepi, o politici, lažnom moralu, prevari, ljudskim slabostima, novcu koji vrti svijet, o tome da postoji neka sila iznad ljudske koja sve poravna i dotjera. Mehmed Đedović