Bljesak mjesečeve korone

Opisujući promjene koje korona donosi, Husagić uočava da je njen utjecaj najmanji na najmlađe, koji i u tim okolnostima najvećim dijelom ostaju nedirnute duše i igra ostaje najljepši dio odrastanja i najbolji način stvaranja i učvršćivanja prijateljstva. Ljubav, njena pojava, iskušenja i učvršćivanje, prolazak zaljubljenih kroz nedoumice, kroz strah od vlastitih osjećanja i nemogućnost da se nađu prave riječi za pokazivanje osjećanja, tako tipična za prvu ljubav, za Husagića (drugo i ne može biti) je ono što pokazuje kako je potreba za ljubavlju važnija od svega, onaj je lijepi dio nelijepe stvarnosti (korone). Šefik Husagić je Bljeskom mjesečeve korone u bosanskohercegovačku književnost donio roman kakav joj je potreban: aktuelan, roman u kojem će se mladi naći, ili prepoznati, roman pisan po onoj: jednostavnost je majka dobrog stila, što je uvjet koji mora odlikovati svako književno djelo namijenjeno mladima.