Tajna bosanskog štapa

Po formi i sadržaju Enes Ratkušić je bosanskohercegovačkoj književnosti podario neobičan roman, naslovljen Tajna bosanskog štapa. Sam naslov nas tjera da pomislimo na poznato predanje o štapu bosanskih didova koje se od svoga nastanka, kroz historiju, zbog korijenskog prisustva vjerske tradicije, koja afirmira princip odgovornosti spram riječi, nije smjelo suštinski mijenjati u svome sadržaju za razliku od legendi, koje su oduvijek bile podložne inovacijama. Ratkušić je smiono iskoristio ovo predanje i razvijajući ga u svome romanu. Maštoviti razvoj ovog predanja Ratkušić je vješto i uvjerljivo dramaturški skenirao u našu nedavnu prošlost - agresiju na Bosnu i Hercegovinu i vrijeme poslije nje. Vjerovatno ni mnogi čitaoci ovog romana nisu mogli ni pomisliti da bi mogli razmišljati o našoj neposrednoj, ratnoj prošlosti na ovakav način. Dakle, riječ je o vremenu koje nam je veoma blisko i onome što se u njemu tragično događalo, ne samo u našoj zemlji, već i u svijetu - nečemu što nas, okupiranih preživljavanjem pod kišom granata i metaka, bez vode, hrane i struje, nije moglo spoznajno doticati… Preko štapa bosanskih didova autor romaneskno prolazi kroz našu prošlost da bi se najduže zadržao u našoj okupiranoj stvarnosti, ali tako da sve unutar samog romana sadržajno ima svoj historijski kontinuitet, izmaštan iznijansiranim likovima i dinamičnom radnjom. I sve je razgranato, posljedično i uzročno uvezano u jednu cjelinu koja diše jednim plućima, idući svome kraju… Plućima bosanskog štapa.