Prorok i prorokov vrt

Prorok, njegovo napoznatije djelo, kojim je stekao svjetsku slavu, objavljen je prvi put 1923. godine. Preveden je na preko dvadeset jezika a sam Džubran ga je ilustrovao svojim vizionarskim crtežima. Kao prava riznica mudrosti i putokaza za razborito vladanje u životu, on obrađuje teme koje se tiču sudbine svakog ljudskog bića: rad i igra, posjedovanje sloboda, dobro i zlo, ljubav i smrt. Njegov uticaj ne ograničava se na Bliski Istok iz kojeg potiče nego je daleko širi. Stoga je u pravu Dž. Rasel koji piše: Još od vremena Tagorinog Gitandjalija, Istok nije govorio tako lijepim glasom kao u Proroku. Na tekstu Prorokovog vrta, koji je objavljen prvi put posthumno 1933, Džubran je radio upravo posljednjih dana svog života. Dok u prethodnoj knjizi Almustafa napušta grad Orfalez da bi se vratio u svoju domovinu, ovdje se opisuje njegov povratak rodnom ostrvu. Preplavljen setom sjećanja, on se vraća u Vrt njegove majke i oca , gdje počivaše usnuli oni, i njihovi preci. Ali na molbu svojih prijatelja, poslije nekoliko nedelja duboke osame, nastavlja sa svojim mudrim pripovijedanjima. Prorokov vrt je ilustrovan nadahnutim autorovim crtežima koji su s razlogom upoređivani sa crtežima Viljema Blejka. Razmišljanja o prirodi mudrosti, vremenu, samoći i Bogu saopštena su jedinstvenim stilom, dok se na svakoj stranici knjige osjeća plemeniti duh Halila Džubrana.