Pesak i pena

Pesak i pena, jedna od najosobenijih Džubranovih knjiga i po duhovnom sadržaju i po načinu nastanka, objavljena je na engleskom 1926. godine. Njen sadržaj čine 322 aforizma koje je Džubran zapisivao na marginama pozorišnih programa, na kovertama otvorenih pisama, na kutijama od cigareta... ili u svojoj biljeležnici, u najneobičnijim okolnostima, sa namjerom da ideje i slike koje su mu spontano padale na um, razvije kasnije u nekom od svojih djela. Meri Haskel, koja je predložila Džubranu da ih sakupi i objavi u jednoj posebnoj knjizi, u svom dnevniku od 17. aprila 1920. godine biljeleži njegovu karakterističnu reakciju: „Ti znaš, Meri, ma gdje bio, ja nosim sa sobom pribor za pisanje, ništa nisam bacao od svega što sam zapisao. Tako posedujem gomilu pisamaca i čuvam ih brižljivo za tebe“. Ove „mrvice sa gozbe duha“ objavljene su u formi knjige zahvaljujući upornosti Barbare Jung, pjesnikinje i biografa Halila Džubrana, koja je znatno uticala na njenu kompoziciju. Ironijom sudbine, upravo je iz rečenice kojom je autor odbijao objavljivanje ovih aforizama („Ima u njima previše pijeska i pjene“), izvučen i naslov ovog remek-djela.