Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

29.098

Facebook slicica

Katalog

Potpuna akustika

Potpuna akustika

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika

Pisac: Milan Ilić


ISBN:

978-953-304-335-7

Ilustracija:

Da - u boji

Izdavač:

Dostupnost:

rasprodano

Šifra:

K6739

Broj strana:

178

Težina:

418 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

35,00 KM
rasprodano

Kategorije:

Sadržaj:

Iza magijskih inkantacija i bajolikih ugođaja, bezmalo lirske dikcije i tradicionalne pripovjedačke impostacije, starinske leksike i arhajskoga izraza kratkopričalačke glavnice Milana Ilića, čini se, krije se ideja o književnosti kao prostoru duhovne antropologije.

Što je čovjek mogao nekoć, a nemoćan je danas, u kakvom je dosluhu s prirodom bio, o čemu se sada tek prisjeća, jesu li čuda stvarnija od naočigledne stvarnosti i što o naravi ljudske duše uopće znamo - sržna su pitanja Ilićeva pripovjedna svijeta.

Ili, rečeno drukčije: čovjek raspolućen između uma i strasti, dobra i zla, svijesti i podsvijesti, tame i svjetla, zbilje i uobrazilje, slutnje i mašte, jezika i prikaza... I još drukčije: Ilić piše o ljudima koji su nekoć mogli letjeti, lebdjeti, sanjati, znati jer su se sjećali, sjećati se jer su to umjeli...

Počeste nadreal-fantastizacije, ali i gustoća mitoloških, magijskih, religijskih i uopće duhovnih signala, upućuju na to da pojmovi kao što su istina, duša, usud - premda su, znano nam je, izvremenjeni, a iz korpusa domaće književnosti i suspendirani do daljnjeg - po Iliću, još nisu za muzej... Jer nisu literarno potrošeni.

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2011
  • Jezik: Hrvatski jezik
  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 160x240
  • Zemlja porijekla: Hrvatska
  • Stanje: Nova

Detalji

Iza magijskih inkantacija i bajolikih ugođaja, bezmalo lirske dikcije i tradicionalne pripovjedačke impostacije, starinske leksike i arhajskoga izraza kratkopričalačke glavnice Milana Ilića, čini se, krije se ideja o književnosti kao prostoru duhovne antropologije. Što je čovjek mogao nekoć, a nemoćan je danas, u kakvom je dosluhu s prirodom bio, o čemu se sada tek prisjeća, jesu li čuda stvarnija od naočigledne stvarnosti i što o naravi ljudske duše uopće znamo - sržna su pitanja Ilićeva pripovjedna svijeta. Ili, rečeno drukčije: čovjek raspolućen između uma i strasti, dobra i zla, svijesti i podsvijesti, tame i svjetla, zbilje i uobrazilje, slutnje i mašte, jezika i prikaza... I još drukčije: Ilić piše o ljudima koji su nekoć mogli letjeti, lebdjeti, sanjati, znati jer su se sjećali, sjećati se jer su to umjeli... Počeste nadreal-fantastizacije, ali i gustoća mitoloških, magijskih, religijskih i uopće duhovnih signala, upućuju na to da pojmovi kao što su istina, duša, usud - premda su, znano nam je, izvremenjeni, a iz korpusa domaće književnosti i suspendirani do daljnjeg - po Iliću, još nisu za muzej... Jer nisu literarno potrošeni.

Dodatne informacije

Izdavač VBZ
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter