Detalji
Alhemičari Disksveta otkrili su magiju velikog ekrana. Ali, šta krije mračna tajna brda Holi Vud? Sudbina je odredila Viktora Tagelbenda (Ne umije da pjeva. Ne umije da igra. Pomalo umije da barata mačem.) i Tedu Vitel (Dolazim iz malog mjesta za koje vjerovatno nikad niste ni čuli.) da to otkriju...
ČUDESNO SMIJEŠNA SAGA SMJEŠTENA U KOVITLAC POMAHNITALOG SVIJETA!!!
Teri Pračet... iz romana u roman postaje sve bolji... ne bih mogao da navedem nijednog živog humorističkog pisca koji bi mogao da se mjeri s njim.
Dominik Vels, Time Out
Pojavljivanje Disksveta u Holi Vudu oduševiće sve koji imaju makar trunku smisla za humor.
Morin Oven, Daily Mail
Najprivlačnija stvar u Pračetovom humoru jeste njegova ljudska inteligencija, sposobnost da pronađe više od dvije dimenzije u svojim likovima kao i konceptima.
Faren Miler, Locus
ODLOMAK:
Gledajte?
Ovo je svemir. Ponekad ga zovu konačna granica.
Jedino što naravno, ne može postojati konačna granica, zato što ne bi postojalo ništa prema čemu bi to bila granica, ali što se granica tiče, moglo bi se reći da je vrlo pretposlednja?
A naspram tapiserije zvezda visi jedna maglina, ogromna i crna, u kojoj jedno divovsko crveno oko svetluca kao ludilo bogova?
A onda se vidi da je svetlucanje zapravo odblesak u divovskom oku i zamračuje ga treptaj kapka i tama pokreće peraje i Veliki ATuin, zvezdana kornjača, pliva napred kroz ništavilo.
Na njegovim leđima, četiri ogromna slona. Na njihovim ramenima, opasanim vodom, blistajući pod svojim sićušnim orbitirajućem suncem, veličanstveno se okrećući oko planina svog sleđenog Središta, leži Disksvet, svet i ogledalo svetova.
Skoro nestvaran.
Stvarnost nije digitalna, sa stanjima uključeno-isključeno, već je analogna. Nekako postepena. Drugim rečima, stvarnost je svojstvo koju stvari poseduju na isti način kao što poseduju recimo, težinu. Neki su ljudi stvarniji od drugih, na primer. Procenjeno je da postoji samo oko pet stotina stvarnih ljudi na ma kojoj planeti, što je razlog zašto sve vreme sreću jedni druge.
Disksvet je nestvaran koliko je to moguće, a da pritom ostane taman dovoljno stvaran da bi postojao.
I taman dovoljno stvaran da bi bio u ozbiljnoj nevolji.
Gledajte…
Ovo je svemir. Ponekad ga zovu konačna granica.
(Jedino što naravno, ne može postojati konačna granica, zato što ne bi postojalo ništa prema čemu bi to bila granica, ali što se granica tiče, moglo bi se reći da je vrlo pretposlednja…)
A naspram tapiserije zvezda visi jedna maglina, ogromna i crna, u kojoj jedno divovsko crveno oko svetluca kao ludilo bogova…
A onda se vidi da je svetlucanje zapravo odblesak u divovskom oku i zamračuje ga treptaj kapka i tama pokreće peraje i Veliki ATuin, zvezdana kornjača, pliva napred kroz ništavilo.
Na njegovim leđima, četiri ogromna slona. Na njihovim ramenima, opasanim vodom, blistajući pod svojim sićušnim orbitirajućem suncem, veličanstveno se okrećući oko planina svog sleđenog Središta, leži Disksvet, svet i ogledalo svetova.
Skoro nestvaran.
Stvarnost nije digitalna, sa stanjima uključeno-isključeno, već je analogna. Nekako postepena. Drugim rečima, stvarnost je svojstvo koju stvari poseduju na isti način kao što poseduju recimo, težinu. Neki su ljudi stvarniji od drugih, na primer. Procenjeno je da postoji samo oko pet stotina stvarnih ljudi na ma kojoj planeti, što je razlog zašto sve vreme sreću jedni druge.
Disksvet je nestvaran koliko je to moguće, a da pritom ostane taman dovoljno stvaran da bi postojao. I taman dovoljno stvaran da bi bio u ozbiljnoj nevolji.