Orijentologija: univerzum sakralnoga teksta

Originalnost Durakovićeva opusa u ovom djelu je što ne prihvaća odavno i od autoriteta promoviranu, a inercijom usvojenu periodizaciju arapske književnosti po dinastičkim epohama, čime je zapostavljana autentičnost književnog stvaralaštva i njegove vrijednosti koje se realiziraju u izuzetno dinamičkim odnosima prema drugim djelima, a ne političkim epohama... Kao najznačajniji zaključak Durakovićeva istraživanja poetike stare arapske književnosti je spoznaja da je kuranski Tekst stožerni tekst te književnosti, bez obzira što se ona razvijala stotinama godina nakon Objave. Dubokom analizom značenja i značaja arabeske, osvrtima na prepoznatljive poetičke postulate u islamskim umjetnostima kroz dugi niz vjekova i, iznad svega, sveobuhvatnom analizom raspoložive građe i literature, Duraković uspostavlja temelje novoga pristupa vrednovanju, pruža spektar izvanrednih originalnih misli i potiče preispitivanje recepcije djela u arapsko-islamskom duhovnom stvaralaštvu. Neologizam Orijentologija nastoji pokriti lepezu značenja koja je rasprostrta u ovom radu Esada Durakovića. S jedne strane, ovim pojmom autor se odlučno distancira od ideološki kontaminiranog termina orijentalizam ili orijentalistika (čiju je pseudoznanstvenost demaskirao Said u svome prekretničkom djelu); s druge strane, Orijentologija upućuje na logos, makar u duhovnom obzoru koji je potpuno drukčiji, ako ne i opozitan, zapadno-evropskom. Na kraju - zašto ne? - Orijentologija pretendira na futurističko utemeljenje svoje pojmovnosti u znanstvenom i društvenom kontekstu. Orijentologija akademika Esada Durakovića, po sudu ovoga recenzenta, jedno je od najvrjednijih djela koje je dala naša teorijska misao. Ako bi se ovo djelo prevelo na svjetske jezike (mislim prije svega na arapski i engleski), usuđujem se prognozirati da bi izazvalo veliku pažnju znanstvenog svijeta.