Detalji
Poseban je problem u konfliktnosti našega svijeta to što se, radi zadovoljenja pohlepe korporacija i sistema koji kao takvi vladaju svijetom, sukob prenosi u domen kultura, tako da nije bez osnova govoriti danas o globalnom sukobljavanju svijeta obilježenog islamskom kulturom i onoga koji bi se mogao nazvati judeo-kršćanskom kulturom. Taj aspekt sukobljavanja čini mi se naročito opasnim zato što je riječ o globalnim religijama i kulturama.
O nesposobnosti Zapada, ili o njegovoj nezainteresiranosti (kako njegovih političkih elita tako i upotrijebljene javnosti) već sam govorio. Ovdje valja podvući zašto, odnosno na koji način se globalizira sukob o kome je riječ, s obzirom na to da se prenosi upravo na nivou kultura. Drugim riječima, zašto smatram da je upravo to opasno i da je naročito velika nesmotrenost Zapada, posebno Evrope, štetna za budućnost svijeta u cjelini, za njegov prosperitet.
Kultura ima naročite sposobnosti. Na jednoj strani, ona je po sebi radoznala, u tom smislu je otvorena za druge vrijednosti, ali ona istovremeno ima sposobnost da do izvjesne mjere „homogenizira“ pripadnike iste kulture, ili istog kulturalnog kruga. Ta njena moć naročito se aktivira ako bude ugrožena, ukoliko je izložena agresiji druge kulture. Ovdje je akcent na agresiji koja istrajava na nepriznavanju, čak na poništavanju vrijednosti druge kulture, ili na poništavanju druge kulture u cjelini. Dakle, nužno je razlikovati normalnu otvorenost kulture u interkulturalnim dijalozima i agresivnost jedne kulture prema drugoj, što se zbiva, u pravilu, kada uspiju da ih upotrijebe neke ideologije, čak neke politike. Tada se nosioci određene kulture snažno homogeniziraju u otporu toj naročitoj vrsti nasilnosti...