Nećemo o politici

Nedelja je. Dve razbarušene prilike u dnu zadimljene sale restorana Proljeće povikaše: Živio rođendan!, u momentu kada se Bora pojavljuje na vratima. Napolju, cijeli Beograd - a i cijela zemlja - uživa u kolotečini višedecenijskog zimskog sna. Promukli glasovi pripadaju Kumu i Peđi, Borinim prijateljima koji, zabavljeni svojim vječnim izgovorima, naručuju još litar vina i litar kisele. Živopisna jednoličnost kafanske stvarnosti nastavlja da se odmotava... Opšti nemar za to šta će biti sutra, zapostavljanje sopstvenog života, prepuštanje matici svakodnevne rutine - sve su to životni stavovi kafanskih junaka koji ispraćaju ekstatične noći i dočekuju sumorna jutra. Kroz trivijalne, gotovo apsurdne dogodovštine, Branko Dimitrijević lucidnim humorom skenira jednu zamrznutu sliku Beograda osamdesetih godina prošlog vijeka, vremena bezbrižnog propadanja. Ovaj kaleidoskop ogledala poziva i nas da uronimo i da sjednemo za karirani sto sa ružom u pivskoj boci i da zajedno sa Borom, Peđom i Kumom popijemo jednu s nogu, pa makar to trajalo do zore. Reklo bi se da je riječ o nekakvom muktaškom naraštaju što ga čine probisvijeti i pijanci, narkomani, potucala i tucači, prodavači zjala i niškoristi... Kad u tom praznom odsječku njihove egzistencije ne bi bilo toliko nepatvorene tuge i usamljenosti. Igor Mandić Branko Dimitrijević se rodio u Beogradu, a onda malo skitao po svijetu, pa se malo vratio, a svo to vrijeme je pomalo i pisao. Napisao je romane Hoćeš li da popiješ nešto, Oktoberfest i Nećemo o politici, te drame za odrasle Poseta morske tetke, Ljubavni jadi Vudija Alena, Godo na usijanom limenom krovu, a koautor je drame Čekaonica. Za djecu je napisao drame Kuku tri Todora, Trtica rajske ptice, Kakao i čokolada i kapetan Crna Brada i Čarobno kresivo. Vjerovatno je i još nešto napisao i još nešto radio osim pisanja, ali neke stvari u ovom našem životu bolje je prepustiti zaboravu.