Napuklo ogledalo / Mongolski bedeker

Nije bitno da li se nešto dogodilo već kako se dogodilo. Književnost je odavno preuzela ulogu stvarnosti u podjednakoj mjeri koliko je laž o najboljem od svih svjetova prodrla u život. Dva romana između korica ove knjige govore upravo o tome; o (ne)mogućnostima da povjerujemo u vlastite živote iz prespektive iskustva, istorije ili ideologije ali zato stičemo vjeru u postojanje kroz urnebesnu prozu Svetislava Basare. Jedan stvaran odraz nestvarne egzistencije i jedan fiktivni vodič iz stvarne zemlje vjerniji su i bolji tumači smisla od stvarnosti same. U tome je tajna Basarine romansijerske igre i ovih kratkih romana, koji sobom svedoče o svim onim idejama koje je Basara razvio kao poetičke osobenosti svog jedinstvenog književnog glasa i u nekim kasnijim delima. Naše predstave o nama samima više ne zavise od nas, ove knjige ih vraćaju bogatstvu mašte – istini postojanja u smušenom svijetu privida i pričina.