Morija

Sabirući sve ono što se zbiva s nama i na što još uvijek nema adekvatnog odgovora bilo koje vrste, shvatio sam, ponovno čitajući Sidranovu poeziju i posebno najnoviju zbirku, da je Abdulah Sidran najdublje od svih nas koji smo pogođeni zbivanjima koja su se odvijala u znaku smrti, ušao u smisao i značenje naše sudbine na ovim prostorima, tematizirajući specifični i nigdje viđeni način kako mi u Sarajevu i našoj Bosni i Hercegovini umiremo. A tema smrti, da i nije ukupnog konteksta kako se ona javlja u našim životima i našoj historijskoj sudbini - upravo kao Morija, kao nama nepoznata apstraktna i nikome pripisiva okrutna sila koja se povremeno valja i hara našim prostorima, upravo onako kako je zapisano u uzorima pjesničkog odnosa prema njoj u našoj staroj poeziji, koje je Sidran inegeniozno izabrao i donio kao pozadinu i memento za svoju poeziju, te uzima bez reda i zakona, bez smisla i razuma, uzima milo i drago, uzima zlo i naopako i uprkos svih snaga, sila i energija osjećanja i djela koje čovjek ulaže u druga bića, može biti upravo zbog radosti koju postojanje drugih za nas znači. Muhamed Filipović