Detalji
Horhe Luis Borhes je rodonačelnik postmoderne proze. Čitav svijet je shvatio kao Knjigu prema kojoj se pisac najslobodnije odnosi. Ta izmaštana Knjiga govoreći o sebi, govori i o književnosti, kulturi, civilizaciji uopšte.
Tako se može shvatiti i Borhesova Knjiga o izmišljenim bićima, prvi put objavljena na španskom 1967. godine. Deset godina ranije, Borhes je objavio Priručnik fantastične zoologije. Prvobitni spisak mitoloških zvijeri, nemani i drugih čovjekovih izuma proširio je i dopunio.
Kako ističe Silvija Monros-Stojaković, prevodilac ovog djela, čitalac je sada u prilici da neposredno obuhvati tijela i bića drevnih mitologija, pjesničkih istina i drugih predanja što ih je ovaj istinski erudita popisao, ne mareći uvjek za doslovnu tačnost sopstvenih navoda. Njemu je više stalo do istinske mudrosti. Kod Borhesa, tog zločestog starca svjetske književnosti kome je knjiga prvenstvena stvarnost, i mudrost je zapravo u službi Knjige. Zato treba biti na oprezu prilikom čitanja Knjige o izmišljenim bićima, jer se i tu autor najpre poigrava stvarnošću, njenim sklopovima, ali i našim navikama. Popisivanjem salamandera, sfingi i drugih sličnih bića, autor je zapravo ustalio postupak koji nam je sada i te kako blizak. Svi smo mi, u međuvremenu, postali telefonski imenik, SMS adresar ili, što reče jedan naš pjesnik, đubrište citata. Još prije četrdeset i više godina, Borhes nam je kroz jednu svoju umnu igroliju ponudio ključ za drugačije iščitavanje već napisanog - tumačeći odrednice zmaj, životnja koju je usnio Kafka, ptica feniks, himera, jednorog, mandragora i dr.
Knjiga o izmišljenim bićima, kako autor u Predgovoru navodi, nije napisana za jednokratno čitanje. Time se aludira na recipijenta, koji može da se igra postojećim elementima, i stvori uvjek novi smisao, što implicira na njegovo aktivno učešće u iščitavanju djela (kao i pisac, i čitalac biva u prilici da se igra, sklapa mozaik od već postojećih elemenata), jedan od postupaka na koji su pisci poslednje dvije decenije XX veka i te kako računali.