Izabrane pjesme

Iako nije bio ni bučan niti nametljiv, postao je za čitavu Jugoslaviju ipak najčujniji poetski zvuk koji dopire iz njenog središta, iz grada iz čijeg je imena, nekim zaista lepim i simboličnim slučajem izvedeno i samo pesnikovo ime: Sarajlić, zapisuje Stevan Raičković za svog vršnjaka, pjesnika koji se u poslijeratnom pjesničkom talasu, kom i sam Raičković pripada, na poseban način izdvaja obitavajući u našem zajedničkom vremenu, za razliku od mnogih koji se na poetskom planu zavlače u prostore intime. Izet Kiko Sarajlić kao da čitav svoj vijek izdaje samo kraće autobiografske biltene. Svjetski putnik, zaljubljen u geografske predjele kroz koje je koračao, upija samo ono životno neophodno da bi o njima progovorio na svoj način, čini se posve jednostavno i lako, a suštinski lijepo i duboko. Svojom poezijom vodi dijalog sa svojim savremenicima, znanim i neznanim, sa mrtvim pjesnicima, književnim junacima, istorijskim ličnostima, kroz svoj šeretski vođen epistolarni stih. Takav je i u ovom izboru njegove poezije koju izdavač objavljuje u povodu obilježavanja 20. godišnjice od smrti pjesnika.