Detalji
Daleko mi je Banat, crna košulja, pisao je Đura Jakšić, a u Farkaždinu Ljube Živkova Banat je i blizu i daleko. Blizu jer nam prizori, zvuci, mirisi i divanjenje dolaze iz prve ruke, daleko jer su i preko Banata i preko pisca preletela, poput ptica selica, silna godišnja doba, a umesto crne košulje pojaviće se šarena paorska košuljanka, marame crkvenih žena koje nisu posve crne - kad im priđete bliže, ugledaćete na njima sitne tufne, nalik na pege u perju morke…
Pisac ove duhovite i na mahove setne knjige kao kroz pukotinu napravljenu u zaboravu plete i raspreda žive slike svog zavičaja, sve one razgovore, godišnja doba, mobe, kosidbe, svinjokolje, snegove, a pre svega ljude, među kojima je većina odavno između Jamura i Selišta, gde je seosko groblje.