Detalji
Knjiga Galaluddin as-Suyuti jedna je od rijetkih monografija o nekom muslimanskom velikanu na našem jeziku. Posvećena je slavnom Dželaluddinu Sujutiju (1445-1505), koji na neki način predstavlja vrhunac, krunu muslimanskih učenjaka enciklopedista - mogli bismo kazati njihov dovršetak i kraj - jer se nakon njega više nije pojavio takav komentator niti enciklopedista, sistematizator i produktivni kompilator klasične egzegetske i hermeneutičke tradicije islama koji bi se s njim mogao mjeriti. Sujuti je več u svojoj osmoj godini postao hafiz Kurana, a zatim je naučio napamet nekoliko cjelovitih zbirki šerijatskog prava, zatim nekoliko djela iz metodologije šerijatskog prava, arapske prozodije i gramatike, a kasnije je postao i hafiz hadisa
(osoba koja zna napamet više od sto hiljada hadisa, uz poznavanje ljudi koji ih prenose), a podjednako je uspješno pisao o tefsirskim, hadiskim, fikhskim, akaidskim, lingvističkim i drugim temama. Samo u oblasti tefsira (tumačenja Kurana) napisao je preko pedeset rasprava.
Knjiga Galaluddin as-Suyuti - život i komentatorsko djelo podijeljena je u četrnaest poglavlja i obuhvata četiri osnovne tematske cjeline: u prvoj cjelini portretirane su političke i društvene prilike u Mamelučkoj državi Sujutijeva vremena u Egiptu, vremena kad na pozornicu snažno stupaju Osmanlije i kada osmanlijski sultan Mehmed Fatih (1463./868.h.) svjetlost islama unosi i u naše, bosanskohercegovačke prostore, kad je Sujuti več počeo ispisivati svoja djela; u drugoj cjelini govori se o samom Sujutiju, njegovom rođenju, obrazovanju, intelektualnom izrastanju, o njegovim učiteljima i šejhovima, o njegovoj slavi, zavidnicima i protivnicima i si., u trećoj cjelini razmatraju se Sujutijeva djela i analiziraju i izlažu ocjene tih djela koje su iznijeli poznati svjetski bibliografi; u četvrtoj tematskoj cjelini autor svoju pažnju usmjerava na Sujutijeve komentare Kurana i njegove kuranske studije, naročitu pažnju posvećujući - u desetom poglavlju - djeluEI-ltkan fiulumi-l-Kuran, za koje će kazati da jeSujutijev veličanstveni kompendij, vrhunac i kruna svih njegovih djela koja u fokusu imaju oblast kuranskih nauka, a za koje će mnogi stručnjaci reći da mu nema premca u bogatoj literaturi iz područja tefsira i ulumu-l-Kurana (kuranskih nauka), da bi knjigu završio vrlo efikasno, navevši, kao četrnaesto poglavlje, nazive svih Sujutijevih djela - njih 529!
Ono što i ovu Karićevu knjigu krasi jest njena utemeljenost u relevantnoj literaturi na arapskom i engleskom jeziku, njena informativnost, njena dinamičnost u izlaganju materije, ali i ljepota stila kojim je ispisana, tako da se istovremeno nadaje i kao uzbudljivo i relaksirajuće štivo.