Dug put kroz mračnu noć

Dug put kroz mračnu noć jedno je od najznačajnijih djela moderne japanske književnosti. Šiga Naoja je utemeljio nov pripovjedački postupak: jednostavan i dinamičan opis stvarnosti svijeta. U Japanu ga zovu bog romana. Knjiga ima Prolog i četiri djela i prožeta je elementima iz piščevog života. Glavni lik je Tokito Kensaku. Naoja je smišljeno nazvao svog junaka: Tokito znači prepustiti vremenu, a Kensaku stvarati skromnošcu. Samim imenovanjem, pisac nagovještava ličnost koja teži skladnom a ne buntovničkom. Radnja se postepeno razvija, prateći sazrijevanje ličnosti glavnog junaka, od rane mladosti, preko traganja za životnom saputnicom, do početka bračnog života. Skoro svi događaji, kako u spoljnjem tako i u unutrašnjem svijetu likova, kazuju se iz perspektive glavnog junaka. Naoja je stalno u potrazi za životom, iako je svjestan tamne strane ljudskog postojanja. Skoro svi likovi u ovom djelu su dobronamjerni i imaju pozitivan stav prema životu. Niko ne nosi mrak u dubini duše. Japanski kritičari poredili su Dug put kroz mračnu noć sa biljkom koja pruža svoje grane i lišce prema suncu. Za pisca ovog romana rekli su: Njegova duša ne poznaje dramu. Njegova muka je muka drveta koje raste.