Deset noći, deset snova

Deset noći, deset snova sadrži deset priča u obliku snova koje je ja sanjalo. Ja je sam pripovjedač: sve priče se pripovjedaju iz njegove tačke gledišta. Ja je nekad sam glavni lik, nekad skriven posmatrač, nekad slušalac priče. U ovome djelu spoljni svijet se posmatra kroz dubinski sloj unutarnjeg svijeta, kroz pripovjedačev svijet snova. Snovi, u kojima se dešavaju natprirodni i fantastični događaji, pozivaju čitaoce na put u svijet koji se beskrajno širi iza riječi, u svijet gdje je dubinska, skoro nepojmljiva istina. Prva, druga, treća i peta priča počinju sa rečenicom: Usnuo sam ovakav san., koja nas uvodi u svijet sna, udaljavajući nas od stvarnosti. Djelo ima prstenastu strukturu: svaka priča ima samostalni sižejni tok. Vreme, prostor i likovi se razlikuju od priče do priče. Izuzeci su osma i deseta priča, u kojima se javljaju muški lik po imenu Šotaro i tajanstvena žena. Deset tekstova spajaju zajedničke teme: smrt, život i ljubav. Ili, smisao, odnosno uzaludnost života. Jeza, ili zebnja, osjeća se kroz djelo u celini: boje su pretežno tamne, a svjetlost prigušena.