Pakao i druge priče

Iz pripovjedaka u ovoj knjizi, može se vidjeti kako Akutagava, koristeći intertekstualni postupak, gradi duboko promišljene psihološke portrete svojih junaka. Čitalac isprva stiče utisak da čita neku priču iz starina, da bi na kraju ostao duboko zamišljen, shvativši svu dubinu tamne strane čovjekove duše. Pripovjetku Pakao napisao je upravo u tom duhu. U žiži je važno pitanje, na koje je nemoguće dati konačan odgovor: da li se za stvaranje savršenog umjetničkog djela, kao neophodan preduslov mora javiti umjetnikova opsesija svojim radom i stavljanje umjetnosti ispred ljudskosti i ispred života, kako sopstvenog tako i života svojih najbližih. Mracna atmosfera, tajanstvenost i stravične scene u ovoj, možda najčuvenijoj Akutagavinoj priči, na čitaoca ostavljaju snažan utisak.