Čikma

O Sarajevu, njegovim ulicama, simbolima, narativnom imaginariju, civilizacijskoj strukturi, kulturnoj dubini, teškoj historiji i svemu onom drugom, što oko ne vidi ali se zna da postojii lebdi u duhu grada - pisali su mnogi. Sarajevo u tim djelima bivalo različit grad, pa postoji Andrićevo Sarajevo iz zapisa To je grad, jergovićevo iz romana Sarajevo, plan grada, Džamonjino iz pripovjedaka, Samokovlijino jevrejsko Sarajevo, Sidranovo, Sarajlićevo itd. Sva ta različita Sarajeva usklađena sa književnim talentima, znanjima i maštom pisaca odzvanjaju u Čikmi Srđana Sekulića na vrstan poetski način. (...) Čikma je bazirana na formalistički shvaćenoj deauto - matizaciji stvarnosti koja skida velove sa svih stvari kako bi prodrla do njihove skrivene egzistencijalne suštine. nutarnjim okom viđena realnost se pretače u svojevrstan lirski putopis u kojem grad od stranog postaje konačno pitomi dom u kojem se voli svoja trudna žena poput svega drugog u gradu. Kao da je Sarajevo sa svojim prizorima postalo ušuškana lirska maternica za sve ljudsko - to je ključni utisak ove knjige. Iz te lirske maternice niču stihovi o nani koja je postala melek, konceptualnom umjetniku koji crta mapu grada s ružičnjacima i stalno istim kućama, stolaru koji u tišini čaršije nastavlja svoj porodični zanat praveći od drveta ljepotu, knjižarskom izlogu gdje se pojavljuju pjesme Stevana Tontića da pjesnika odvedu u drugu, lirsku stvarnost. Enver Kazaz