Detalji
Stil Zvizdićevog pisanja je prozračan i lagan. Njegove metafore su osobene i originalne, bilo da su fudbalske, košarkaške, ili atletske, one su bazirane na kolektivnom identitetu odrastanja u Jugoslaviji za vrijeme njenog Zlatnog doba. Isto tako Zvizdić je u pjesmama, koje tematiziraju boravak u Pragu, vezan za svoje ratno iskustvo, za život pod opsadom, za ram godina 1992. - 1995. Ponekad i u pjesmama koje imaju idiličan ton, i koje se bave doživljajima sa Jadranskog mora, odjednom iskoče slike koje idilu miješaju sa slikama imaginarne apokalipse.
Naravno, ovaj rukopis nije lišen onog što je karakteristika i prve Zvizdićeve knjige, a to je humor, koji liječi sve rane, te balansira emociju i atmosferu ovog rukopisa tako da on, ipak, ima jednu optimističku i lirski mekšu notu.
(Faruk Šehić)