Detalji
Do oblikovanja sustava znanosti o književnosti dolazilo se ili imanentnim razvojem teorije književnosti, što su ga od sredine 20. stoljeća obilježili primjerice Ingarden, Kayser, Staiger, Welek i Warren, Bahtin, Lotman, Greimas i drugi, ili pak znanstvenom revolucijom koja je, nakon fenomenologije, nastupila svjetskim pokretom strukturalizma. I baš je sustav, odnosno njegovo traženje, ili težnja za njim, u podlozi Stamaćeve knjige, u kojoj autor nastoji opisati poneke od važnijih sastavnica književnoznanstvenoga sustava.