Zmijama sam otrov pozajmljivao

Odlomak iz knjige pjesama Zmijama sam otrov pozajmljivao Kupalje Djetinjstvo je zamka za sve sanjare, a mi dugo sanjamo otvorenih očiju i tražimo izgubljene predjele naše mladosti. Sjećam se. Bila je ponoć. Jedna ptica je sletjela na moje grudi. U zoru je nestajala sjetna. Danju se vraćala u Kupalje na terasu. Bile su dvije lipe, dva bazena i nas dvoje. Stvari oko nas su sentimentalne i mogu olahko umrijeti ako ih ne sanjamo. Uzalud tražim pticu iz mog sna bez zavičaja. Zmijama sam otrov pozajmljivo Danas su to nasukane lađe, olupine na kojima sada ima isuviše dubokih rana, skrhane u tami skapavaju na presahloj rijeci. Šute njihova srca u kojima se zbivaju drhtaji i slutnje.