Ulica Ordener, ulica Labat

Od njega mi je ostalo samo pero. Uzela sam ga jednoga dana iz tašne moje majke, gdje ga je ona čuvala s ostalim uspomenama na oca. Jedno od onih nalivpera kakva se više ne proizvode, i koja je trebalo puniti tintom. Služila sam se njime tokom cijelog školovanja. Izdalo me prije nego što sam se mogla odlučiti da ga napustim. Imam ga još uvijek, skrpljenog samoljepivom trakom, pred očima mi je, na radnom stolu, i prisiljava me da pišem, da pišem. Brojne knjige koje sam napisala bile su možda nužne prečice kako bih uspjela da ispričam ovo.