Ulazeći u Varcar

Varcar je za Ivana Lovrenovića više od mjesta odrastanja, od doma predaka, od uspomena, on je magma iz koje se rađaju i stvaraju sve poetske, literarne i životne asocijacije. Bez magije mjesta, bez rijeke i djedove kuće, voćnjaka, bez crkava i fratara, bez mogućnosti uranjanja u sjećanja i dokumenata teško je i zamisliti prozu Ivana Lovrenovića. Knjigom Ulazeći u Varcar Lovrenović proširuje i produbljuje krugove svojih opsesija i svojih literarnih putovanja do neslućenih dubina. Ova je knjiga i roman i poema i briljantan esej, ona se ne može i ne smije jednoznačno definirati jer u njoj Lovrenović hodajući znanim i neznanim putevima i stazama, stvara labirinte vlastitih sjećanja i pronalazi izlaze iz njih ispreplećući kolektivno i osobno u neodvojivu cjelinu u kojoj su sva sjećanja moguća i stvarna. Ulazeći u Varcar posveta je mjestu, prostoru i onima koji su bili i jesu Varcar. Ova je knjiga mnogo toga, ali nadasve je zavjet beskrajne ljubavi i vjere u snagu jezika, koji jedini može stvoriti svaki svijet.