Detalji
U krilu ove književnosti gdje je vazduh razrijeđen, duh može da osjeti onu nejasnu moru, onaj strah gotov na suze i onu nelagodnost srca što borave po neizmjernim i mračnim mjestima, ali, divljenje je najjače i umjetnost je, uostalom, velika!
Osnovno i sporedno ovdje su prilagođeni osjećajima ličnosti. Usamljenost prirode i uznemirenost gradova, sve je to opisano nervozno i nevjerovatno. Kao naš Ežen Delakroa, koji je uzdigao svoju umjetnost na visinu velike pojezije, Edgar Po voli da pokreće svoje likove po podlozi bljedoljubičastoj i zelenkastoj, gdje se održava svjetlucanje truleži i miris oluje. Priroda nazvana beživotnom učestvuje u prirodi živih bića.
Prostor je produbljen opijumom; opijum daje svim bojama čaroban smisao, a treperenju svih šumova mnogo izrazitiju zvučnost. Ponekad se veličanstveni izgledi svjetlosti i boja naglo otvaraju u njihovim pejzažima, i onda se pojavljuju u dnu njihova vidika istočnjački gradovi i arhitekture izblijedile zbog udaljenosti, u koje sunce prosipa zlatnu kišu.