Tijelo, ženskost i moć

Bečirbašić portretira nekoliko kontekstualnih situacija i prezentacija žene u bosanskohercegovačkom društvu, u tranzicijskim mijenama, koje su upisane i proizvedene unutar tri najzornije diskurzivne strategije tijela: populističke (univerzalno tijelo), biopolitičke (prezreno tijelo) i religiozne (tijelo kao paradigma nevinosti i otpora istovremeno). Svaki od ovih primjera pokazuje da je tijelo efekt kontrole i moći, a ženskost proizvod ali i producent vrlo snažnih ideoloških značenja. Istraživanje je zasnovano unutar bosanskohercegovačke poslijeratne realnosti, specifične po tome što je odražavaju nova znanja i diskursi, koji su u velikoj mjeri uvjetovani nestabilnim procesima: napuštanjem socijalističkog naslijeđa i utjecajima uvezenih neoliberalnih praksi, snažnim remetilačkim iskustvom ratnih razaranja i jačanjem etnonacionalnog diskursa, te prezerviranjem religioznog i povratka tradiciji, što zajedno upućuje na repatrijarhalizaciju općih društvenih vrijednosti.