Detalji
Kada iščitamo zbirku, ona izazove polet i želju za slobodnim visinama.Prostranstvo i visina mame, šute i govore, nude snove i zanose, pitaju i odgovaraju. Ali, istovremeno šapću molitvu, opominju na grijeh u čovjeku, uče o pokajanju i izazivaju strah od gubitka. Što se u tom letu može izgubiti? DUŠA! U ljudskoj svijesti postoji znanje o stihovima koji proizvode utiske i uspomene. Ovi stihovi kao da polijeću od čovjekovog izvora, nailaze na preoreke, nose u daljine, pa kao da zgrabe svakog stiholjupca i u svom zagrljaju nose zajedno sva plemenita čula. Dolaze kao nepozvani gosti, kao bučna rijeka, a veoma duboka. Prilaze unutrašnjem čovjekovom svijetu kao divlja priroda, stamena građevina, nebeska tijela, dragi oživljeni predmeti. Ljubav prema zavičaju osvjetljava svaki pjesnikinjin korak, mjesto gdje kroči, dušu koju otvara, redak na materinjem jeziku...