Detalji
Mislio sam - sjećam se - da je Šalupa vještica ogromne utrobe i da su ljudi, koje je djed bacao u more, bili živi, a da su im bile umrle samo ruke i noge. Nisam znao šta je paluba, ko je Campika, odakle mu takvo ime, zašto je gledao u nebo, dok su ljudi tonuli u more, i na koga je gore, iznad oblaka, galamio.
U novom romanu Vuka Draškovića stvarnost je nevjerovatnija od svake fantazije, a košmarna snoviđenja pretaču se u takvu realnost. U životnoj drami glavnog junaka Vidana ogleda se cio dvadeseti vjek Srbije, i doba današnje, i obrisi onoga što će se tek dogoditi. Još dok je bio djete Vidana su priče njegovog djede odnosile na dno mora, pored grčkog ostrvca Vido kraj Krfa, gdje bi, među algama i školjkama, sanjao sa zaspalom djedinom vojskom. Odatle, iz tog sna, Vidan je vidio sve. I vrijeme prošlo i vrijeme buduće. Usnuli na dnu mora umiru tek na kraju dvadesetog vijeka. Njihovi snovi su potopljeni, pobjede prometnute u poraze, slava u stid, a kuća u ruševinu, u kojoj vrači sude po kamenom zakonu.