Svjedoci

Knjiga je podijeljena u sedam ciklusa: Suočenja, Majka, Vječnici, Bdijenja, Jesen ‘94, Vjera, Početak početka i kroz teme stradanja, progone (pjesme o izbjeglicama), smrt, gubitak, bol, rat i život u ratu, teme koje su definirale mladića i znatno utjecale na njegov život, propituju se i opisuju vlastita iskustva, susreti s ljudima i svjedoči jednom vremenu u kojem zlo postaje dominantna odrednica, te nastojanje da se od zla i zločinca spasi i život i grad i zemlja. Upravo zbog svega navedenog Mičijević ne piše rekonstrukciju prošlosti, nego bilježi sadašnji trenutak (riječ je o vremenu nastanka knjige 1991-1996) i čitatelj danas ima uvid u sve što se dešavalo, on donosi hronologiju stradanja, ali ne na klasični način, on život, sebe i ljude oko sebe posmatra u trenutku rata kroz različite prizme. Posebno je važno za tumače književnog teksta to što je ispod pjesama najčešće napisan datum nastanka i u posebnom ciklusu, središnjem dijelu knjige donosi se, možemo kazati, dokumentarna poezija. U njegovim pjesmama poginuli imaju (poetski) spomenik i oni na taj način žive vječno, njihovi životi pretvoreni su u Riječ, oni su postojali i postojat će, oni žive U srcima // U sjećanjima // U nadama // U snima// (pjesme Vječnici).