Sve o mojoj sestri

Neke tajne možemo da povjerimo samo posebnim ljudima... Za Lorel, njena sestra Mej bila je sunce oko kojeg se vrtio čitav njen svijet: lijepa, savršena, nedostižna u svakom pogledu. Noć u kojoj je izgubila sestru nešto je o čemu Lorel ne želi ni sa kim da priča. Zato je i otišla u školu u kojoj je niko ne poznaje, i u kojoj neće biti neprijatnih pitanja ili pogleda punih sažaljenja. Jedino na papiru, ona može da bez ustezanja izrazi osećanja i zato piše pisma idolima njene sestre: Kurtu Kobejnu, Ejmi Vajnhaus, Hitu Ledžeru, Džimu Morisonu, Dženis Džoplin, Ameliji Erhart, Džudi Garland. Samo njima uspijeva da poveri šta znači izgubiti dio sebe, a da nema ni porodicu na koju može da se osloni. Samo njima može da prizna sve svoje strahove, da im priča o magiji upoznavanja prijatelja zbog kojih se osjeća normalno i posebno u isto vreme, ili o onom predivnom osjećaju kada uhvati pogled zagonetnog momka koji joj se dopada. Najzad, ta pisma, poput putovanja u dubine sopstvene duše, dovode Lorel do istine sa kojom nije imala hrabrosti da se suoči. Istine koja se mora izgovoriti, jer će samo tako moći da preboli ono što se dogodilo i oprosti i Mej i sebi. I tek kada bude vidjela svoju sestru onakvom kakva je ona zapravo bila - nevjerovatna i jedinstvena, ali sa manama kao i svi - moći će da pronađe svoj put. Život je pred njom, sa svim svojim beskrajnim mogućnostima. Jer nema ljepšeg osećanja nego čuti svoje srce kako kuca.