Ranjeni životi

Život svakoga od nas je neiščitana knjiga, često pisana nama stranim pismom - naslijeđenim od predaka, sa zamršenim, neočekivanim i nepredvidljivim poglavljima, čija nam značenja i smisao često izmiču i ostaju neshvatljivom tajnom. Neka poglavlja moramo tijekom života i ponoviti - da bismo u potpunosti shvatili poruku i pouku života i da bismo ju prihvatili. Ponavljamo ne samo svoja poglavlja nego i nedovršena poglavlja života naših predaka, po zakonitosti koja je ucrtana u našim genima, ali i svjesno i nesvjesno prenesenim porukama koje sami živimo. Svaki od nas živi svoj vlastiti roman i mit, čiji nam sadržaj nije unaprijed poznat, a sazdan je od genetskih, obiteljskih i kulturoloških zapisa prisutnih u trenutku rođenja. Priča koju živimo je okrunjena tom sudbinskom odrednicom, potom utjecajem bliskih nam osoba i našim slobodnim izborima. Ono što smatramo da je sudbinski uvjetovano manje-više je pod utjecajem naših nesvjesnih procesa. Ono što u sebi ne priznajemo i osuđujemo, sudbinski nas određuje, pa stoga tako često i nesvjesno odabiremo i ponavljamo obrasce ponašanja, put i veze s određenim tipom osoba. Zbroj tih izbora i posljedica, koji mogu sazrijevati generacijama, jest priča naših života. I premda pokušavamo zaboraviti ili zaboravljamo - sve ostaje zapisano u knjizi života te smo se prisiljeni vraćati natrag i ponovno proživjeti neproživljeno i odtugovati neodtugovano. Život nam nemilosrdno vraća preskočena poglavlja, prisiljavajući nas da ih doista proživimo, makar u drugom obliku ili u drugim okolostima. Uči nas da bi bilo dobro zastati i proučiti ih kako bismo sebe i svoju djecu izvukli potrebne pouke. Kroz pravu galeriju likova i njihovih sudbina, uklopljenih u sredinu i vrijeme u kojemu su se te osobe, isključivo žene, suočavale s gubicima, autorica nudi problematiku tugovanja - od situacija koje karakterizira nestanak bližnjih i nemogućnost da proces tugovanja uopće započne, preko situacija napuštanja, razvoda i smrti, do tugovanja zbog gubitka organa te gubitka radnog mjesta i umirovljenja, kao specifičnih gubitaka. Uz razradu faza tugovanja, autorica nudi i koncepciju opraštanja (prema R. Karen) te pregled mogućih metoda i tehnika za prevladavanje kriznih situacija, što sve vodi promjeni percepcije, obogaćivanju osobnosti i razvoju duhovnosti. Osim uvoda, u kojemu je naznačena osnovna tema: ‘Suočavanje s gubitkom - proces žalovanja/tugovanja’, te zaključne riječi: Uspješan proces prilagodbe, knjigu čine četiri dijela. U prvome: Nestali - čeznuće opisane su sudbine žena kojima je zbog političkih okolnosti bilo oduzeto pravo na žalovanje. Drugi dio: Prekid dugogodišnje veze i razvod obuhvaća najveći dio knjige, a u njemu su opisani dijelovi života brojnih žena u njihovim najtežim trenucima - kad su se morale suočiti s raspadom braka. U trećemu i četvrtome dijelu je ukratko naznačeno suočavanje s gubitkom dijela tijela te s umirovljenjem, kao specifičnim gubitkom - promjenom. Iako je smrt voljenih osoba za ožalošćenog najveći gubitak, u knjizi se o smrti - osim u prvome dijelu - ne govori kroz priče ožalošćenih nego se ta tema obrađuje kroz proces žalovanja /tugovanja.