Gubitak voljenog bića

Biti uz teško oboljelu, umiruću osobu dar je i za umirućega i za pratitelja. Spoznaja da smo uz voljeno biće u tom presudnom vremenu, ujedinjeni u patnji i boli, ali i u nadi ponovnog susreta, duhovno nas obogaćuje. Proživljeno i darovano nam iskustvo tog zajedničkog duhovnog putovanja nosi značajnu poruku, stoga nas i obvezuje da ga podijelimo s nadom da će možda pomoći osobi koja prolazi kroz sličnu životnu situaciju. To iskustvo nam pomaže da razumijemo vlastiti život, spoznamo istinu o sebi i svijetu, dokučimo trpljenje i patnju, u završnici života - približimo se tajni smrti, ali samo približimo, jer je ona nespoznatljiva. Ipak, mi imamo pohranjeno znanje naših predaka kako umirati. I samoća smrti i prihvaćanje bolnih gubitaka pripada nama.