San mizantropa

Amir Brka napisao je još jednu vrhunsku zbirku pjesma. Nakon knjige soneta Nebeski nomad koja je ovog pjesnika vinula u sami vrhu južnoslavenskog pjesništva, dolazi knjiga koja potvrđuje Brkino pjesničko umijeće, izniman talent, ogromno pjesničko znanje i vještinu oblikovanja i svake pojedinačne pjesme i, naravno, zbirke u cjelini. San mizantropa je zbirka sastavljena iz šest poetskih ciklusa (Rasprava o metodi, Grad iz bajke, Surogat, Turobni pokus, More u kojem roniš, Dok kalež uzvišeno glačaš), a svaki od njih počiva na rimovanom distihu i pjesmi koja dosljedno ostaje u čvrstoj formi promjenjivog metra. Te klasične vrijednosti poezije pokazuju da je Brka pjesnik ogromnog poetskog umijeća koji vješto spaja klasične oblike, kakav je u ovom slučaju bejt, ili u Nebeskom nomadu sonet, sa savremenim osjećanjem i vizijom svijeta. Tako se tradicija i savremenost stapaju u novu poetsku cjelinu gdje se osjećaj raspadanja svijeta savremenosti disciplinira poetskom formom koja to raspadanje nadilazi stvarajući poetsku harmoniju u kojoj pjesnik pronalazi i imaginarno utočište, i prostor slobode, i autonomiju od surovih naloga društva, i uzvišenu ljepotu koja nadvladava sveopće propadanje i samu smrt - ostajući u vječnosti jezika. Pri tom, Brkina knjiga se koncentrira na nekoliko tematskih cjelina: dramu stvaranja iz koje niče vizija poezije kao vječne harmonije koja transcendira historiju i društvo dostižući metafiziku ljepote; dramu postojanja u gradu prepoznatljivih ovovremenih kontura u kojem politička hijerarhija uređuje neljudske odnose pretvarajući čovjeka u ahumano stvorenje nesposobno da ustanovi okvire svoje egzistencije; dramu današnjeg bosanskog tranzicijskog društva s njegovim izopačenostima, surovostima, bezočnim oblikom kapitalizma i političkom moći koja razara ljudsku supstancu; transvremenu viziju čovjeka i njegovog društva u kojem je čovjek poživotinjen, a san mizantropa ukazuje se kao karnevaleskna, ali gorka istina o čovjeku i njegovom svijetu; odnos društva i pjesnika koji nije baziran samo na nerazumijevanju nego i na neprijateljskom stavu spram pjesnika kojeg društvo i ljudi u njemu pokušavaju smrviti, prognati, poniziti i uništiti; u konačnici: viziju ljepote s njenim metafizičkim potencijalom, gdje je poezija i samo njeno stvaranje, uz ljubav i porodični dom, autentični način postojanja u kojem se zbira smisao egzistencije u sveopćem besmislu. Tako je, zapravo, San mizantropa knjiga koja hvata ontološki, sociološki, estetski, etički i metafizički plan čovjekovog bivanja, pa se pjesma ne odvija samo kao niz poetskih slika uokvirenih rimama već i kao analiza svakog pojedinog plana postojanja, da bi zbirka kao cjelina bila specifična filozofska sinteza u kojoj, uz poetsku refleksiju, u prvi plan izbijaju crni humor, ironija i groteska u slikama gradske, odnosno društvene sredine obilježene beznađem, mržnjom i konfliktom, ali i blagi, gotovo odični ton u mišljenju o poeziju, gdje se u susretu mišljenja i pjevanja, zapravo, pronalazi transvremena suština koja Brku povezuje s drugim pjesnicima, bilo da su oni sa južnoslavenskog govornog područja, bilo iz drugih, pogotovo velikih svjetskih jezika. U svemu tome, Brka je majstor izgradnje poetske slike i rime, ali i majstor poetskog mišljenja, pa se San mizantropa ukazuje kao jedna od najvažnijih poetskih knjiga našeg vremena. Brka je u ovoj knjizi potvrdio svoje visoko mjesto među savremenim poetskim klasicima na južnoslavenskom govornom području. Enver Kazaz