Detalji
U iskošenoj optici ovog pomaknutog repetitorija recentne hrvatske i globalne (prvenstveno) političke gluposti mapirani su brojni događaji i istupi o kojima je autor (ali i njegovi kolege iz splitskog tjednika) govorio i pisao kritički i uz dlaku proklamiranim konsenzusima, odnosili se oni na neupitnost državotvorne politike, ulazak u NATO ili “novu vulgatu” neoliberalizma.
Ukratko: nakon pjesmarice Haiku, haiku, jebem ti maiku, Predrag Lucić nam je predstavio još jedan nezaobilazan mentalno -gimnastički priručnik za vježbanje zdravog razuma i uspravne kičme. Ili, kako je to svojevremeno pregnantno formulirao George W. Bush: Rarely is the question asked: Is our children learning?
Boris Postnikov
Naše gluposti i ludosti pokazale su se trajnima, kamenile su nam se pred očima i pretvarale u neku vječnost, a Lucićeve pjesme, koje su opjevavale tu vječnost, ostajale su jednako svježe i kad bi nam se učinilo da smo im zaboravljali dnevnopolitički povod. Na kraju, njegova rugalačka poezija postat će paralelna lirska povijest samostalne Hrvatske i onoga što joj je neposredno prethodilo.
Miljenko Jergović
Lucić nije samo satiričar zbilje, nego on satirizira i žanrove. Onako kako se na malom prostoru igra sa žanrom haikua, tako se na prostoru knjige zeza kombinirajući žanr self-helpa i školske čitanke, pa po uzoru na dječje udžbenike iza svake pjesme slijede pitanja koja “prorađuju pročitano”. Ovaj postupak hinjene infantilizacije značajan je za feralovsku satiru, o kojoj je dosad - s književne strane - malo rečeno.
Robert Perišić