Mjesec iznad Splita

Luđaci Oni su svjetlost svijeta Mi gledamo A oni vide Mi se smijemo Oni su smijeh Njihova ludost nam Otvara vrata Iz ludnice Koju zovemo Svijet. Teško je naći bolje riječi za zbirku stihova Mjesec iznad Splita Predraga Lucića. Valja samo naglasiti da riječ luđaci ne valja shvatiti grubo ni okrutno, nego prije kao redikuli, a još prije kao oboljeli (putovnicu za taj svijet svatko od nas ima), oni Drugi, marginalizirani, neshvaćeni… Jer, nisu likovi ove zbirke uopće luđaci, niti puki redikuli, nego i treneri hrabrosti i samosvojnosti – a nađe se tu i jedan J. P. Kamov – pomalo svi mi, a ponajviše grad Split, koji čine, pogodili ste – njegovi stanovnici, a ne zidine. Predrag Lucić je od dokumenata, pripovijesti, mitova i sjećanja ispisao zbirku o svijetu i vijeku, o Splitu i svitu, o poniženima i povrijeđenima, o okrutnoj većini i ponosnoj manjini, o hrabrosti, o ustima punim smijeha i kada je malo kome do smijeha. Kako oslobađajuće, a istodobno skrupulozno, Lucić piše vezane stihove, na ovom se prostoru ne da (p)opisati, nego isključivo preporučiti, ali samo onima koji su željni proviriti van Iz ludnice / Koju zovemo / Svijet.