Crni molitvenik

U novoj pjesničkoj knjizi Marko Tomaš kaže da je ljubav smislila sve zločine, i zato u ovoj poeziji prijetnja duši nije smrt, nego život, a život znači ponavljajuću psovku dok se u nekoj kafani, ponekad uz vino, ponekad uz čaj, rješava nemoguća Rubickova kocka ljubavi. S Crnim molitvenikom u ruci očekujte neku vrstu opojne inicijacije u religiju ljubavi i smrti, “ubojstvo u savršenom tangu”. Između korica čeka vas gol pjesnik razapet između slavoluka ljubavnoj čežnji i slavoluka “smrtonosnoj samoći”. Sklonjeni negdje daleko od svih rovova, nacizama, parola, trgovačkih centara i sapunica, naoružajte se i dobro našiljenom crnom olovkom za suradnju s pjesnikom, jer, budite sigurni, čeka vas ugodan posao potcrtavanja naglo pronađenog smisla, užitak u atmosferi i uvidima vješto artikuliranima u začudne, minimalističke iskaze i sintagme. A možda vam se dogodi, kako to već s molitvenicima biva, da naučite i koju pjesmu napamet. Dorta Jagić Marko Tomaš piše na dobar stari način koji se ne boji patetike, snažnih osjećaja i njihova centrifugalnog djelovanja, koji eros neprestano privodi u susjedstvo thanatosa. Ovom zbirkom još zaoštrava riskantnu poziciju odmaknutosti od ironije kada govori o svijetu, ali zadržava nešto zdrave autoironije koja mu daje težinu i autoritet. Uronjen u magmu ljubavi i politike, u kojoj se skicira kao buntovnik i osamljenik, on se ne štedi, a neštedimice dijeli i bol. Poezija koja boli je dobra poezija. Kruno Lokotar