Poslednji anđeo

Ljubav koja preživljava oganj pakla i prevazilazi granice vremena. Savremeni cinik, vrlo iskusan i privlačan muškarac sa mnogo poroka, zarobljen je u moralnom vakumu modernog života. Jedne noći, voziće se mračnim drumom i doživeti tešku nesreću. Dok leži u bolnici u strašnim bolovima, broji dane do odlaska kući i zaklinje se da će izvršiti samoubistvo - jer sada nije ništa više nego čudovište: kako telom, tako i u duši. Međutim, pored njegovog bolničkog kreveta pojaviće se neobične i upečatljive skulpture od kamena, gargojli, koje je izradila prelijepa žena plavo-zelenih očiju i neukrotive kose, Marijana, takođe pacijent u bolnici, uvjerena da su u srednjovekovnoj Njemačkoj njih dvoje bili ljubavnici. Poput Šeherezade, pripovedaće mu priče o besmrtnoj, ali istovremeno i tragičnoj ljubavi, priče koje se sežu od viktorijanske Engleske do Italije u doba kuge, od drevnog Japana do Islanda u vreme Vikinga. U te svoje nevjerovatne priče uvući će i svog sagovornika koji će otkriti da se polako ali sigurno vraća u život, ali i ponovo zaljubljuje. Prenosi se kroz vrijeme, dopire do mene na svakom jeziku ovog sveta, i zvuči kao čista ljubav... Jednom rječju pravo čudo od knjige: eksplozivna, buntovnička, provokativna. Teško je povjerovati da je ovo prva knjiga Endrua Dejvidsona, jer on prosto rešeta pripovedačkim bravurama i samopouzdanjem, hrabrošću i vještinom zrelog majstora. Piter Straub.