Planeta dvorište

Prvo formalnosti: rođena sam 1959. Odrastala, maturirala, prvi put se zaljubila u Zrenjaninu. Potom otišla studirati u Novi Sad, gdje i dan danas živim. Do diplome sam već postala majka dvije djevojčice, nedugo potom i majka jednog dječaka, zahvaljujući kojima sam naučila pamtiti godine, umjesto da ih samo brojim. Životom sam od prvog otkucaja srca bila toliko fascinirana, da mi je promaklo da ga od početka odbrojavam. Nisam krenula na vrijeme i stvari su postale komplicirane - panika jer mi je šezdeset, jer u šetnji sa svoje dvije unuke se potajno pitam hoću li i ja jednom postati baka. A poslije i olakšanje jer se sjetim da mi je san - u zrelom dobu budem odrasla djevojčica - već ispunjen. I je li kasno za moju priču? Priču o dobu kada su moje vršnjakinje bile djeca, o dobu kada se vijenac mojih uspomena tek pleo… Je li kasno, ne znam. Ali znam da ta priča zaslužuje biti ispričana, ako ni zbog koga, onda zbog onih koji su se, filmski, hronološki, redoslijedom, pojavljivali na platnu moga života.