Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji I-II tom

Čovjecanstvo se, uvjeren sam, nije pokazalo tako lošim. Unatoč izdaji nekih intelektualnih lidera, unatoč zatupljujućim posljedicama platonističkih metoda u obrazovanju i poražavajućih rezultata propagande, bilo je i neočekivanih uspjeha. Mnogim je nejakim ljudima pružena pomoć, a već gotovo stotinu godina ropstvo je praktično ukinuto. Ima ih koji vele da će opet biti uvedeno. Ja sam optimista; to će, ipak, u krajnjoj instanci, zavisiti od nas. Ali, čak i kad bi se sve ovo opet izgubilo, i kad bismo se vratili na stadij onog gotovo savršenog čovjeka-zvijeri, to ne bi promijenilo činjenicu da je jednom (čak i nakratko) ropstvo nestalo sa lica zemlje. To dostignuće i sjećanje na njega vjerujem da bi moglo nekima od nas biti iskupljenje za svu našu nesavrsenost, bila ona mehanička i svaka druga; može nam nadoknaditi onu fatalnu grešku što su je naši preci počinili kad su propustili zlatnu priliku da zaustave svaku promjenu - i vrate nas, jednom zasvagda, u krtletku zatvorenog društva, savršenog zoološkog vrta u kojem žive gotovo savršeni majmuni. Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji, Poglavlje 10/Bilješka 71 Routledae & Keaan Paul. London, 1945. Pratite li razvoj događaja n postkomunističkim zemljama? Vjerujete li da i naše društvo postaje otvoreno društvo? Otvoreno društvo možete imati samo kad pokažete spremnost da se za njega borite. Inače ga ne možete imati. Razlog leži u tome što će uvijek biti ljudi poput, na primjer, komunista, koji će biti neprijatelji otvorenog društva. Što je ono bolje uspostavljeno, utoliko će biti manje onih koji će ga nastojati ugroziti, koji će se truditi da ga razore. Nijedno društvo se ne može sasvim zaštititi od moći i sile. Ako je jedno društvo otvoreno, ono mora biti spremno da ima neprijatelje. Zato se moja knjiga i zove Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji. (Dio intervjua Sir Karla Poppera fllmskoj rediteljki Marie Sandovoj. 23.maja 1994.)